Stihovi za bebu

[Novosadjanka 6]

Ja se raznezila sva i rasplakala sad dok sam citala ove stihove... Sta cu,hormoni mi rade...

[My heart 885]

Stihovi se predivni,rasplakala sam se...

[*Unina mama :-)* 226]

RIČA ZA RODITELJE

Siniša Glavašević 1960.-1991.

Najljepše je imati djecu, jer djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštititi starost.

Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kada vas svi napuste, opet vam ostaju vaša djeca. Sve to pak povećava vašu odgovornost jer, ako želite bolju budućnost, onda morate svim silama nastojati da tome i sami pridonesete. Naučiti djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva, i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube. Jer tko ljubiti zna, toga ljube. Ljube njegova nastojanja, toplinu njegove dobre ruke, njegove poglede.

Oni drugi, oni čije su misli crnje od najcrnje noći, oni čiji se obrazi ne žare ljubeći i čija se riječ kida na paučinaste niti kada krenu u neuhvat, oni drugi mogu istezati svoje vratove iznad površine životnog tijeka, mogu se vješati o ramena hrabrih plivača, ali ih struja ipak vuče dalje od obale, i dublje u mrak. Ti kojima noć ne služi za zagrljaje, ti kojima mjesečina ne zatvara noći i koji truju ljepotu svojom nazočnošću, tonu i prije nego što zaplivaju.

Ako imate djecu, pogledajte ponekad u plavi satenski svod pa ako među zvjezdastim krijesnicama spazite makar jednu kojoj biste željeli biti bliže, sjetite se djece, jer čak ako vi u tome i ne uspijete, umjesto vas sve će to učiniti vaša djeca.

Odgovorite na sva njihova pitanja, nađite vremena za njih pa makar poslije morali čitati i stare novine, poljubite njihove dobre djetinje snove, učinite da njihove čudesno blistave oči vide samo dobra svitanja, vedre dane i velike zvijezde. Ne dopustite da njihovu maštu satre zlo. Ne dajte da vaše dijete odraste ako je njegova radost veća u uzimanju negoli u davanju.

Zaustavite svijet, zaustavite vrijeme ako ne stignete dati djeci sve što im treba da odrastu u čistoj ljepoti, jer za ono što se sada događa, nisu kriva djeca.

Kad čovjek bolje razmisli, djeca su još jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo. Sve drugo uništeno je u nastojanju da sitni ljudski stvor bude veći od misli, od riječi - od Boga.

[*Unina mama :-)* 226]

[*Unina mama :-)* 226]

Dijete se ne voli 'obično': Sad znam što je bezuvjetna ljubav

To je ljubav koja roditelja istovremeno čini beskrajno hrabrim i užasno preplašenim. Hrabrim jer za dijete nema što se ne može učiniti i uplašenim od svakog dana

Uvijek su mi išle na živce one žene, mame i babe koje su me ispitivale kada mislim imati djecu. Što vas briga kad ih mislim imati? Moja stvar. Majčinstvo sam propisno odgađala. Završila sam fakultet, honorarčila za male pare pa se nekako dočepala stalnog posla pa sam upoznala čovjeka svog života...i ne, još nisam ni pomislila na djecu. Sedam godina smo mi izlazili, putovali, svađali se, mirili, uživali, obilazili kina, kazališta, izložbe...On bi tu i tamo podsjetio da nam godine baš i nisu saveznik, ali ja se nisam dala. Sljedeće godine, odgovarala sam barem četiri godine za redom. I onda spletom raznih okolnosti od kojih je jedna bila moj ginekolog koji je rekao da ću teško ikad ostati trudna, sam zatrudnjela u roku od...jako brzo. Šok. Što će mi reći šef, pitala sam tad malo bolju doktoricu. Da, to je bilo moje prvo pitanje na ginekološkom stolu. Moj posao, moji izlasci, moj život, moja sloboda, i na kraju moja linija koju sam baš te godine uspjela stesati...sve je to sad nepovratno izgubljeno u očaju sam zbrajala u glavi. Mjesec dana kasnije na istom stolu pitala me ta divna žena: I što je rekao šef? Ja sam već zaboravila na taj dio kuknjave, a šef se naravno razveselio kao da mi je vlastiti otac. Ja sam vježbala do sedmog mjeseca trudnoće kao da ću odmah poslije poroda krenuti na Olimpijadu, mahnito sam izlazila jer tko-zna-kad-ću-opet.

Negdje pred kraj trudnoće veli meni moja doktorica: Sad ćete konačno upoznati bezuvjetnu ljubav. Mislim si ja što ta žena blebeće. Pa ja volim i sad - sestru, muža, mamu, tatu...Znala je ona što ja razmišljam pa mi je rekla: Nemaš ti pojma što te čeka. Nikoga se ne voli toliko koliko se voli dijete. To je jedina bezuvjetna ljubav...

Ok, pa naravno da voliš svoje dijete.

Nisam bila od onih koji su se povezali sa svojom nerođenom bebom. Nisam se s njim povezala baš odmah ni kad se rodio, ali onda u jednom trenu sam nekako shvatila. Da, to je bezuvjetna ljubav. Dijete se ne voli 'obično'. Ljubav prema tom malenom biću nadilazi sve ljubavi koje sam ikada vidjela i osjetila. Posve mi je jasno da sve one priče iz rata o tome kako majke mole neprijatelje da ubiju njih, a ne njihovo dijete nisu samo fraze. To je ta ljubav. To je ljubav koja ispunjava svaki atom roditeljskog bića. To je ljubav koja je mene učinila boljom osobom. To je ljubav zbog koje se smijem jutru jer ću vidjeti njegovo prekrasno lišce, to je ljubav zbog koje sa osmijehom liježem vrteći u glavi dan na zalasku. Ta se ljubav ne može opisati. Naprosto je veća od svega. To je ljubav koja roditelja istovremeno čini beskrajno hrabrim i užasno preplašenim. Hrabrim jer za dijete nema što se ne može učiniti i uplašenim od svakog dana, svake i najmanje opasnosti. Da, svjesna sam da sam tek na početku tog puta. Možda će i doći tren kada ću se pitati je li mi to sve trebalo, ali u jedno sam sigurna – život bez mog malog princa bez obzira na sve besane noći koje sam proživjela i na sve one koje me još čekaju, bez obzira na sve strahove, bez obzira na sve sukobe koji nas tek čekaju, bio je potpuno besmislen. Sve ono što sam mislila da je vrijedno i da je divno zapravo nije bilo ništa. Jer ljubav koju u sebi nosim ispunjava svaki atom mog bića. Nedavno me prijateljica vidjevši me ispijenu s ogromnim podočnjacima kako otkazujem još jedan izlazak u nizu pitala: Reci mi iskreno, da možeš vratiti vrijeme bi li se odlučila opet za dijete?

O da, itekako bih. Druga mi je pak prepričavala svoje sumnje želi li uopće imati dijete i proživljavati sve drame roditeljstva. Šta joj reći? Kako joj objasniti? Nemaš pojma što propuštaš. Jer to je upravo to. Nema ljepšeg, smislenijeg, dubljeg i bogatijeg odnosa od onog s djetetom. I da, istina je. Tek sada znam što je bezuvjetna ljubav.

[*Unina mama :-)* 226]

Najdraže naše! ♥

Volimo te ... od onog trena kada smo te poželjeli.

Volimo te ... kada smo saznali da si u meni.

Volimo te ... kada samo čuli prve otkucaje tvoga malenoga srčeka.

Volimo te ... kada smo te gledali na UZV pregledima.

Volimo te ... kada smo osjetili tvoja prva micanja.

Volimo te ... i onda kada si svaku noć u bilo koje doba noći budila mamu i tatu sa plakanjem, maženjem i pjevanjem!

Volimo te ... neizmjerno i čekali smo te.

Volimo te ... i odbrojavali smo dane do tvog dolaska.

Volimo te ... kada si nam stigla.

Volimo te ... i nikada nećemo zaboraviti onaj trenutak kada smo te prvi put vidjeli.

Volimo te ... onaj trenutak kada si štucala i mrmljala je bio najljepši trenutak u našem životu.

Volimo te ... jer si savršeno malo biće koje je donijelo neizmjerno bogastvo u naše živote.

Volimo te ... svaki trenutak naših života.

Volimo te ... jer ti zaslužuješ svu ljubav na ovom svijetu koju ti možemo dati i pružiti.

Volimo te ... kada nam se smiješ, i kada napraviš najljepši osmijeh na svijetu.

Volimo te ... kada plačeš i kada si ljuta na nas.

Volimo te ... UVIJEK, SADA i ZAUVIJEK.

Tvoji mama i tata. ♥

[*Unina mama :-)* 226]

Prošlo je tek nekoliko dana kako smo se upoznali. U stvari, kad bolje razmislim, naše upoznavanje počelo je mnogo, mnogo ranije. Već devet mjeseci nepogrešivo osjećamo jedno drugo: ti moje pokrete, a ja tvoju zabrinutost, nezadovoljstvo, lj

utnju, sreću, spokojstvo.

Sada smo se konačno sreli. Da li te je susret sa mnom pomalo razočarao? Priznajem, ja nisam bucmasta, plavooka i plavokosa beba koja se viđa na televizijskim ekranima. Nisam takva, ali sam tvoja beba i od sada započinjemo život zajedno.

Vrijeme je da počnemo da se upoznajemo. Pred nama je dug period tokom koga ćemo otkrivati jedno drugo. Oboje moramo biti strpljivi. Ponekad nećeš razumjeti moj plač. Možda ćeš se ljutiti. Ponekad ćeš se osjećati i krivom, jer nisi u stanju da me odmah razumiješ. Molim te, imaj strpljenja. Da bi se dvije osobe srele i odgonetnule jedna drugu, potrebni su dani, mjeseci, godine…

Ja ću tebe upoznati preko topline koja zrači iz tvojih ruku, naručja, glasa. Preko tebe ću upoznati svijet. Zato nemoj ćutati dok mi je isto toliko koliko i hrana koju mi budeš davala, čista posteljina, provjetrena soba.

Prvih mjeseci bićeš cijeli moj svijet. Ako me uzmeš u naručje da bi me podojila, čini to toplo i prisno. Nemoj biti nestrpljiva. Nekim bebama potrebno je desetak minuta da utole glad, drugima mnogo, mnogo više. Upoznaj moj ritam. Kratak predah na tvojim grudima znači mi isto koliko i mlijeko koje mi daješ. Ako me hraniš na kašičicu, nemoj mi davati kroz ogradu kreveta. Možda je tako jednostavnije i brže, ali meni si potrebna baš ti – toplina koja zrači iz tvog naručja.

Kad dođemo kući tih prvih dana biće puno ljudi oko nas. Naročito žena koje oko beba znaju mnogo više. Ali bez obzira na to dopusti muškarcu koji mi je otac da bude pored mene. Možda je on nespretniji u povijanju od drugih, ali vjeruj mi, to mi neće smetati. Mnogo je važnije da me i moj tata upozna već tih prvih dana i da svi zajedno što prije postanemo porodica.

Ako me kod kuće čeka još jedno malo biće, to naravno komplikuje stvari. Naročito tebi koja ćeš morati da se boriš sa njegovom ljubomorom, nezadovoljstvom, bijesom. Ljubomora je teško iskustvo i ne može se razriješiti preko noći. Potrudi se da brigu oko mene podijeliš sa tim malim bićem. Poslove oko mene radite zajedno. Biće to sporije, iscrpljujuće za tebe, ali to je jedini način da nas približis jedno drugom i omogućiš da se prihvatimo i zavolimo.

Biće tu mnogo problema. Niko nikada nije učio kako da bude dobar i uspješan roditelj. A to je nešto što svako želi. Prvi korak u tom učenju je tvoja spremnost da me čuješ, upoznaš i prihvatiš.

A ja ću na tvoju ljubav odgovarati osmijesima, slatkim i musavim poljupcima, i nestašnim crtežima.

Mama, volim te.

Photo: Prošlo je tek nekoliko dana kako smo se upoznali. U stvari, kad bolje razmislim, naše upoznavanje počelo je mnogo, mnogo ranije. Već devet mjeseci nepogrešivo osjećamo jedno drugo: ti moje pokrete, a ja tvoju zabrinutost, nezadovoljstvo, ljutnju, sreću, spokojstvo. Sada smo se konačno sreli. Da li te je susret sa mnom pomalo razočarao? Priznajem, ja nisam bucmasta, plavooka i plavokosa beba koja se viđa na televizijskim ekranima. Nisam takva, ali sam tvoja beba i od sada započinjemo život zajedno. Vrijeme je da počnemo da se upoznajemo. Pred nama je dug period tokom koga ćemo otkrivati jedno drugo. Oboje moramo biti strpljivi. Ponekad nećeš razumjeti moj plač. Možda ćeš se ljutiti. Ponekad ćeš se osjećati i krivom, jer nisi u stanju da me odmah razumiješ. Molim te, imaj strpljenja. Da bi se dvije osobe srele i odgonetnule jedna drugu, potrebni su dani, mjeseci, godine… Ja ću tebe upoznati preko topline koja zrači iz tvojih ruku, naručja, glasa. Preko tebe ću upoznati svijet. Zato nemoj ćutati dok mi je isto toliko koliko i hrana koju mi budeš davala, čista posteljina, provjetrena soba. Prvih mjeseci bićeš cijeli moj svijet. Ako me uzmeš u naručje da bi me podojila, čini to toplo i prisno. Nemoj biti nestrpljiva. Nekim bebama potrebno je desetak minuta da utole glad, drugima mnogo, mnogo više. Upoznaj moj ritam. Kratak predah na tvojim grudima znači mi isto koliko i mlijeko koje mi daješ. Ako me hraniš na kašičicu, nemoj mi davati kroz ogradu kreveta. Možda je tako jednostavnije i brže, ali meni si potrebna baš ti – toplina koja zrači iz tvog naručja. Kad dođemo kući tih prvih dana biće puno ljudi oko nas. Naročito žena koje oko beba znaju mnogo više. Ali bez obzira na to dopusti muškarcu koji mi je otac da bude pored mene. Možda je on nespretniji u povijanju od drugih, ali vjeruj mi, to mi neće smetati. Mnogo je važnije da me i moj tata upozna već tih prvih dana i da svi zajedno što prije postanemo porodica. Ako me kod kuće čeka još jedno malo biće, to naravno komplikuje stvari. Naročito tebi koja ćeš morati da se boriš sa njegovom ljubomorom, nezadovoljstvom, bijesom. Ljubomora je teško iskustvo i ne može se razriješiti preko noći. Potrudi se da brigu oko mene podijeliš sa tim malim bićem. Poslove oko mene radite zajedno. Biće to sporije, iscrpljujuće za tebe, ali to je jedini način da nas približis jedno drugom i omogućiš da se prihvatimo i zavolimo. Biće tu mnogo problema. Niko nikada nije učio kako da bude dobar i uspješan roditelj. A to je nešto što svako želi. Prvi korak u tom učenju je tvoja spremnost da me čuješ, upoznaš i prihvatiš. A ja ću na tvoju ljubav odgovarati osmijesima, slatkim i musavim poljupcima, i nestašnim crtežima. Mama, volim te.

[*Unina mama :-)* 226]

[*Unina mama :-)* 226]

"jer dijete je zjenica oka svakog oca i majke"

[*Unina mama :-)* 226]

Bilo jednom jedno dijete, spremno da se rodi.

Jednog dana ono upita Boga: “Čujem da me sutra šalješ na zemlju? Ali kako ću tamo živjeti kad sam tako mali i bespomoćan?”

Bog je dogovorio: “Između mnogih anđela izabrao sam jednoga za tebe.

Taj anđeo će te čekati i brinuti se o tebi.”

“Ali”, kaže dijete, “tu na nebu ne radim ništa osim što pjevam i smijem se.To je sve što mi treba da budem sretan.”

Bog kaže: “Tvoj će ti anđeo pjevati svaki dan. I osjećaćeš ljubav svoga anđela i bićeš srećan.”

“A”, kaže dijete, “kako ću razumjeti kad mi ljudi pričaju, ako ja ne govorim njihovim jezikom?”

“To je lako”, kaže Bog, “tvoj će ti anđeo govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš ikada čuti. I s mnogo strpljenja i pažnje, tvoj će te anđeo naučiti pričati.”

Dijete je pogledalo Boga i reklo: “A šta da radim kad želim razgovarati s tobom?!”

Bog se nasmijao djetetu i rekao: “Tvoj će ti anđeo spojiti ručice i naučiti te kako se moli.”

Dijete kaže: “Čujem da na zemlji ima zlih ljudi. Ko će me zaštititi?”

A Bog zagrli dijete i kaže: “Tvoj će te anđeo braniti, i po cijenu svog života.”

Dijete tužno reče: “Ali nikada te više neću vidjeti.”

Bog opet zagrli dijete: “Tvoj će ti anđeo uvijek govoriti o meni, i naučiće

te kako da budeš sa mnom, a ja ću za tebe uvijek biti tu.”

U tom je trenutku na nebu zavladao mir, i već su se mogli čuti glasovi sa zemlje.

Dijete je još na brzinu nježno upitalo: “Bože, ako sada moram ići, reci mi barem ime moga anđela.”

Bog kaže: “Ime tvoga anđela uopšte nije važno, ali ti ćeš ga zvati MAMA.”