Treći trimestar

odgovora

Objavljeno

Ja sam 35. nedelja i porođaj mi tako daleko deluje. Kad se vratim iz bolnice sledeće nedelje krećem da spremam stvari, tad ulazim u 9. mesec. Treba sve oprati, namontirati... Baš sam uzbuđena. :wub: 

Malac i ja smo nikad bliži inikad nežniji jedno prema drugom. Mnogo se volimo i mazimo na neki način se oboje "opraštamo" od ovog samo našeg vremena. Drago mi je što smo imali celo leto slobodno, što smo se družili, putovali, ludovali. On se stvarno raduje seki i ja zaista ne mislim da će biti sumnje u njegovo mesto u porodici kad ona dođe. Više se plašim kako ću ja hendlovati novu organizaciju nego što se bojim njegove ljubomore, iako me svi smaraju s tim i to pred njim, što me užasno nervira. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mardz kao ja da sam pisala pre dva meseca:wub:0. I isto moj veliki decak ne pokazuje ni trunku ljubomore, al ja sam prvih dana bila grozna. Znas kad kazem Luka i pocnem da placem. Knedla u grlu. Muz je hteo da me udavi. Pa sta ti je, vidis da je sve super, a ja da crknem. Krivim hormone. Toliko sam se plasila da ce se on osetiti ugrozeno. Ali evo, sutra je mesec i za sad je super. Batu malo pomazi, zaljulja kolica i to je to. Jedino vidim da mu nekad uspavljivanje nedostaje, jer to je mama skoro uvek radila. On u krevet ja u lezi beg, pomolimo se, malo pricamo i spavanje. E to sam sad uspela svega nekoliko puta. Al dobro, kad mali pocne da spava celu noc, nasi rituali se opet vracaju:wub: ispisah ti ja citav roman.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Marg, stvarno si ovim postom pogodila u centar! Tačno su mi oči zasuzile! :mellow: I moj sin i ja smo se baš trudili da iskoristimo ovo leto, dok nam ne dođe seka. On ima 3 god, i stalno je pominje i ne deluje mi da je ljubomoran, ali ja sve nešto tripujem da sam ga pre vremena opteretila novim članom. Više ludim od ovih hormona! Ne znam kako da se postavim! Samo se nadam da ću uspeti sve da uskladim i da niko neće biti zapostavljen. A, još kad mi kažu na muža i zaboravi... strašnooo!  :angry:

miliccam i MicaZoki2 volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Cipeliću, Ivana, i meni je dovoljno da pomislim na njega samo i da mi se oči napune suzama. Imali smo pune četiri godine samo za nas i na neki način to je nešto samo naše. Sada nam slede novi izazovi, nove avanture, za koje sam sigurna da će biti sjajne, ali ipak taj osećaj da nisam više "samo moja mama" me stegne u grlu i gotovo, raspadam se. A on... Nikad slađi, nikad medeniji, nikad umiljatiji. 

Meni jako smeta kad krenu da mi drobe svi o toj ljubomori, još iz vremena kad se na dete gledalo kao na poludebila s kojim ne možeš da razgovaraš. Mislim, meni je skoro prodavac u radnji rekao kad sam birala boju bicikle za mog dečaka - ma šta on zna, on ima samo četiri godine! Ja se zgranula. On ne samo da zna i oseća i razmišlja kao potpuno jedinstvena osoba, što i jeste, nego je i emotivno jako zreo i stabilan. I onda neko pred njim krene da priča kao da nije tu - videćeš, užasno će biti ljubomoran, hahahehehi. <_<

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Isto sam se osecala pred porodjaj, potpuno.... i bilo je ljubomore, dve, tri nedelje... a onda svakim danom ljubav izmedju njih sve veca i jaca.. nema lepse stvari, divno, to je zivot i sreca... bice sve ok Marg, i tvoj decacic ce biti divan bata :wub:

Marijana00 voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ljubomora ne samo da postoji medju decom.nego je i potpuno prirodno i normalno osecanje-na nama je kako cemo je kanalisati,kako pomoci deci,i mladjoj i starijoj da se sa njom izbore,kako cemo im pomoci da je prevazilaze...

Ja sam se isto osecala...Plasisla sam se,cak imala i grizu savesti sto radjam jos jedno dete...Kada se S. rodio ja sam samo na K. mislila...Ali vremenom je cn nasao svoje mesto u nasim zivotima...

Po prirodi stvari su deca u soku kada dodje beba.Koliko god mi to ne zeleli,starije dete vise nije jedino u centru paznje.I sva su deca ljubomorna,samo to pokazuju na razlicite nacine.Na nama.je da im pruzamo sto vise ljubavi i paznje.Ja npr. drzim bebu i ihram se sa K.,ili glumim,ili pevam,itd.,itd.,stalno pricam koliko je volim i koliko mi je vazna ali ona jeste ljubomorna i to sam prihvatila.kao normalnu situaciju,prirodnu,i kao deo njenog odrastanja...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Evo primer jos jedan. Mm kupio sad radosnicu kad se M rodio. I ja krenem da je popunjavam i sad ima porodicno stablo gde stoji: ja-mama tata-babe dede. Ja poludela sto nigde ne stoji stariji brat. Bas mi bilo krivo. Onda skontam da su sve te radosnice napravljene za prvo dete i kad sam L popunjavala ni primetila nisam da se samo on spominje, a sad htela da ujedem autora.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Pa da,starije dete vec volimo,poznajemo,deo je nasih zivota,imamo sa njim odnos,a sa bebom tek treba da sve to gradimo...Ja se u drugo nisam zaljubila iste sekunde kao u prvo,ali zene,kad vas "pukne" jos jedna ljubav...Ja stvarno nisam verovala da cu ikoga da volim kao K.,i naravno,vooooliiiiim:)

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

a tek ljubomora kad se ceka trece dete hahahha, pa to je ludilo. Ne znam gde udaram ja, a vidim da ne znaju ni oni gde ce. Ali dobro, neka ih, nek se bore. Nikome nije lako.

MakiJana i Vuciguraj volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Moje dete ludi od kad je cula za bebu, popustila u skoli, sreca pa je bio prvi razred pa su samo opisne ocene. Ja sam do sedmog meseca sve posvetila njoj.Od sedmog sam popistila i vise odmaram, sad gledam gomilu bebecih stvari koje treba da slozim a cerka gleda i kaze znam voleces ga vise od mene manji je sladji je...

Kako ce to biti sa njima videcu kad se prvi put sretnu.Mene vise plasi kako cu ja bez cerkice u porodilistu ali i bez muza.Kao beba mi je sada u stomaku i posle ce biti pored mene, ali ta slika da ulazim u prodiliste i nekoliko dana bez mm i cerkice mi para srce.Hvala Bogu pa izmislise viber i video poziv da mi bar malo bude lakse.Plasim se i carskog reza, dodjem na forum da iskukam vama.Ne smem kod cerke ne smem kod majke ne smem kod muza i oni bi se sekirali ovako iskukam vama.

Istrpite me do 22.8 

miliccam i MicaZoki2 volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Evo da se javim ja sa svetlim primerom :D Uopste nisam razmisljala o ljubomori i nije ni bilo. Kupila sam poklon za prvo dete kad se rodilo deugo i rekla da joj je kupila seka, ukljucila je koliko sam mogla i rekla sebi da je zaista vazno imati brata ili sestru jer je porodica mesto na kom se po prvi put susrecemo sa svim onim mukama koje nas cekaju kad uskocimo u veliki svet. Ljubomora, rivalstvo, takmicarski duh...zar nije uvek i svuda oko nas? Ljubomora se kod mojih javila kasno, pre godinu-dve, kada im je jasnije koliko su razlicite i uporedjuju se, posedno starija sa srednjom, jer je srednja sigurnija u sebe...najstarija je rob nasih ocekivanja, uvek dobro i poslusno dete koje se bori izmedju nasih i svojoh zelja... malu su super prihvatile i mnogo je vole, mada je cesto izbacuju iz sobe :D 

Dakle savet- mozemo imati jedno dete i posvetiti mu svo svoje vreme, ne dozvoliti nikakve frustracije i nemire ili imati vise i uciti ih da kanalisu frustracije i negativna osecanja. I ne kontam te ljude:" zaboravi na muza, bice ti ljubomorno dete, nikad vise neces spavati" i sl. Evo imam troje, putujem, spavam, druzim se, ljubavim sa muzem :D Ima teskih noci i dana ali oni brzo prodju a ovo je neprocenjivo iskustvo.

Mi smo inace veceras sili glavu ali to je vec druga prica...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Niko ne kaže da neprijatnih emocija neće biti. Samo ja to ne bih nazvala ljubomorom jer nekad te emocije koje dete oseća nisu ljubomora već druga vrsta osećanja, a mi stariji smo skloni tome da sve trpamo u isti koš. Užasna su mi ta očekivanja od deteta, bilo da se dobro ponaša jer je sad odjednom "stariji brat/starija sestra", bilo očekivanja da sad mora da drami i oseća ugroženost za koju ćemo mu se podsmevati ili mu se za nju pravdati. 

Normalan odnos i poverenje u sebe i svoju porodicu je nešto što negujem od samog početka i sa mužem i sa svojim detetom i stvarno mi je suludo da se unapred pripremam na nešto što uopšte ne znam kako je, a vala ni da li će biti. Dajemo sve od sebe da se pripremimo na novog člana porodice i to je sve. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ma sta da se pripremas, seti se prve recenice iz prirucnika - priroda uglavnom sve radi sama. :D

Ozbiljno, ja samo pustim da stvari idu svojim tokom i plivam. Negde je reka brza, negde hladnija, negde toplija.. bitno je da se pliva, da se ne tone. Ok, moze i da se tone, ali mora da se ispliva. Gde ima ljubavi, razumevanja i strpljenja, moze se i uzvodno i kad je oluja. ;)

Nije obavezno da bude ljubomore, evo mi pretekosmo ova dva meseca u miru i veselju. Kako ce biti kasnije tokom odrastanja, citace se u romanima :D, za sad je novi clan prihvacen punim srcem.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno (Izmenjeno)

Samo strpljenje i strpljenje-koje ja ponekad nemam,priznajem.

Bila je jedna lepa tema,Drugo dete ili nesto slicno,pokusacu da je nadjem...

Ma,pravilo je da nema pravila i da sve zavisi od deteta,porodice,uzrasta...

Ja sam bila strasno opterecena i i dalje sam ljubomorom medju decom.I tu ne mislim na.rivalstvo medju decom koje verovatno nastupa malo kasnije,nego bas ljubomorom sto prvenac vise nije i jedinac.I pno slisam druge mame,raspitujem se,trudim da predupredim i ublazim,da ne dizem frku,ali mi bas bude tesko kada tepam bebi a K.me pita :"A kome si to rekla zlato?Pa zar nisam ja tvoje zlato?,ili:"Koliko puta si ga poljubila?Dosta mu je,mozes samo jos jednom".I to deluje slatko i simpaticno ali ona je mrtva ozbiljna...Pa.kad povezem sa agresijom prema.meni,pa sa promenom ponasanja...Tesko da se ne zapitam da li i koliko i gde gresim?

Cinjenica je da je ljubomora-strah od odbacivanja,nesigurnost,frustracija,bes,tuga,itd...(slazem se sa Marg,citav spektar emocija koje se uobicajeno podvode pod jedan pojam,ali se to valjda podrazumeva) potpuno prirodno i.normalno osecanje,koje se moze a i ne mora ispoljiti na ovaj ili onaj nacin.

A mi moramo da dete pratimo i osluskujemo i prihvatimo to kao normalnu pojavu.Sto ne znaci da mozemo :rolleyes:

 

Izmenjeno od strane Vuciguraj
broccoli voli ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Eh ljubomora vi pisete o maloj deci a moja guska od 10 godina folira kaze mene vise ne ljubis, ja je gledam pa kad nisi kuci nikad tebe ni ne vidjam onda se nasmejala ali znam da ozbiljno misli. Zavisi i od deteta ona je kao mladje dete vise ispoljavala ljubomoru od sina koji je prvenac tako i sad za trece, sin je obozava igra se sa njom hoce da je uspavljuje i mala vise njega gleda i smeje se a cerka je u fazonu smara je mada su nju uhvatile druge bubice sva je na prevrtanje ociju sta god je pitas. Svako vreme svoje muke hehe olustite se ne mozete znati kako ce biti mozete se pricom pripremiti ali sta ce biti kad beba dodje nema garancije.

miliccam i Vuciguraj volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Kod nas ima i dalje ljubomore, juče mi je bilo jako teško, D uzima bukvalno sve što E uzme, non stop joj uzima iz ruku i ona plače. Prvo sam se izvikala, onda sam se osjetila kao posljednji kreten došla kod njega, izvinila se što sam vikala i pitala ga - Možeš li mi reći zašto sve uzimaš seki iz ruku? On mi je skroz iskreno i ozbiljno, bez ljutnje, rekao - Ne znam. Izgrlili smo se i onda sam počela da pričam sa njim kako ima mnogo igračaka i da ima i za nju i za njega i da uvijek mogu i odvojeno da se igraju i zajedno ako žele, a da se pritom ne otimaju itd. Uglavnom ja sam jedna užasna osoba koja ne zna kako da pomogne svom djetetu da prevaziđe ljubomoru i to je to. eto. Ispraznih se ja nepozvana.

Zoe86, MicaZoki2 i miliccam volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

inrid zasto bi ti bila izasna oaoba?! Mislim razumem te i ja bibse tako osecala,ali nije da si se izvikala odmah prvog puta. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Mene je griza savesti sto sam drugi put trudna izludjivala nekih mesec dana pred porodjaj. Moja devojcica je navikla da sve bude usmereno na nju i bilo je jako tesko zamisliti kako ce biti kad bata dodje. Bilo je ljubomore, privlacenja paznje raznoraznim glupostima i apsolutna promena u ponasanju od kada se bata rodio, ali sada, kada se razdvoje, tuguju jedno za drugim, mada isto tako, kada su zajedno, pobiju se zacas :D . Videcemo kako ce sada biti kada dodje jos jedan bata. Mada mislim da ce biti lakse jer njih dvoje vec imaju jedno drugo. Mozda ce cak njih dvoje da se svadjaju ko ce vise da bude pored bate ali i to ce proci. Bitno je da sutradan imaju jedni druge i da ne budu sami. 

Margaritta, In-Greed i miliccam volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Nisam @KruelaDeviL naravno odmah vec poslije 100 ponavljanja, ali sam se svejedno osjetila uzasno.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

In greed,ja u takvim situacijama ponavljam sebi da sam i ja samo covek...Mislim,meni ne pomaze,nego da napisem nesto :(:huh:

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Meni je ovo prva beba, ali imam bratanicu od 2 godine koja ja jako vezana za mm. Na moju trudnoću je reagovala super, grlila i ljubila stomak, pokazivala kako će da mazi bebu itd. I sada stalno priča svima kako će teta da ima bebu, a na pitanje a teča, hoće li i on imati bebu onda ladno rekla ne, on ima nju. :D

Ivana2013 i MicaZoki2 volite ovo

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Ja stalno imam neke nove strahove, sad se plasim da se meni nesto ne desi na porodjaju pa sta ce moje dete bez mene.Kako sam se borila sa pritiskom (dijeta, lekovi , odmaranje)  samo da ne odem u bolnicu samo da budem sa cerkicom kuci.Sad sam se malo opustila zbog pritiska jer je ostalo 12 dana jos do termina pa i da odem u bolnicu brzo bi me porodili.

Pa pomislim na carski pa kao dva dana intezivne nege kako cu bez deteta jao majko mila.Jedino se nesto za bebu ne brinem jer nekako sam isla i vise nego sto treba na uz na sve moguce analize.

Pa na svakk bol ja reagujem tih evo krenulo..pa razmisljam kako neko trazi carski rez i hoce da plati doktora a ja se sad plasim carskog ma kod mene u glavi je igraliste.

 

 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Objavljeno

Vala jeste.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se prijavite da biste odgovorili

You need to be a member in order to leave a comment

Napravite nalog

Postanite član/ica Bebac porodice i uključite se u diskusije na forumu.


Napravite novi nalog

Prijavite se

Već imate nalog na Bebac forumu? Prijavite se ovde.


Prijavite se

  • Članovi/članice na temi   0 članova

    No registered users viewing this page.