Nat981

Drage moje trudnice sa komplikacijama, zelim da vam ispricam moju pricu, iskljucivo radi ohrabrenja. Lista mojih dijagnoza i prijetnji je podugacka pa ce i tekst biti takav. Imam 39 godina i tri trudnoce iza sebe, od toga 2 pobacaja i jednu tek rodjenu djevojcicu. Prvi put sam zatrudnila sa 34 godine i imala spontani u 17/18 nedelji. Razlog tada nije ustanovljen, ali je krivica bacena na 2 mioma koja imam. Oni su rasli u toj trudnoci te je jedan sa 5cm dosao na 11cm, drugi sa 5cm na 9cm. Neko vrijeme nakon trudnoce su se vratili na 5,5cm i 5cm i ostali gotovo istih dimenzija i danas. Taj gubitak sam jako tesko podnijela, i danas, nakon 5 godina, mi je tesko da mislim i pricam o tom. Ali zivot ide dalje... Imala sam 37 godina kad sam ostala trudna drugi put, ali ubrzo nakon uradjenog testa sam prokrvarila i plod je otisao bez kiretaze u 7 nedelji. Nakon toga na kontrolnom ultrazvuku opet prica o mojim miomima i preporuka od svih koji su me gledali da ih odstranim kad se osjetim spremnom (bolje sto prije zbog mojih godina) jer su oni vjerovatni razlog za oba pobacaja. Ipak, na jednom od kasnijih pregleda ultrazvuk mi je radio doktor koji je mijenjao mog doktora i njegov savjet je bio da miome ignorisem za sad. Po njemu, oni niti su bili dovoljno veliki niti u takvom polozaju da mogu smetati razvoju ploda. Poslao me je da uradim test na trombofiliju i provjerim stanje hormona stitne, i kako je rekao kad eliminisemo ostale moguce uzroke tek onda cemo “rezati”. Uradim test hormona, dijagnoza hipotireoza. Test na trombofiliju nisam tad bila uradila. Nekako se u tom vremenu nisam vise mogla baviti mojim propalim trudnocama. Nesto vise od dvije godine poslije toga ja trudna treci put. Tad sam bila vec skoro potpuno odustala od ideje da cu imati bebu. Pomisao na jos jedan gubitak mi je bila grozna. Kad je menstruacija izostala i kad su poceli prvi simptomi bila sam sigurna o cemu se radi, ali sam odlagala potvrdjivanje testom i pregledom, cekajuci da plod ode. Tih par nedelja sam se trudila da ni ne mislim o trudnoci i da se ne navikavam na pomisao uopste. Medjutim, izgledalo je da je plod “odlucio” da se odrzi. Tek u 9. nedelji smognem snage da uradim test koji je, naravno, bio pozitivan i onda i zakazem pregled kod ginekologa. Dobijem termin kod doktora koje me do tad nije nikada pregledao. Covjek mi ispise hrpu uputnica za hrpu testova koje treba da uradim (medju njima i test na trombofiliju) i tu pocinje moja “Odiseja”. Prvi pregled uredan. Velicina ploda odgovara starosti trudnoce, plod vitalan, sve izgleda kako treba. Na nalazu pise: “ranije vidjena dva mioma” on ih nije ni pomenuo, ja nisam pitala. Radim jedan po jedan test. TORCH dobar, secer dobar, amniocinteza pokaze da nosim djevojcicu bez sindroma, PAPA  dobar, ostalo nije bas bilo dobro. Test na trombofiliju pokaze nasljednu trombofiliju sa ne bas naivnom PAI 4G/4G mutacijom. Hematolog me stavlja na Fragmin prvo 5000 i.j. poslije zbog konstantno povisenih D dimera dodaje jos jednu injekciju od 2500 i.j. Sa Fragminom sam pocela tek u 16/17 nedelji. Test je uradjen malo kasno, a rezultati se u toj laboratoriji cekaju oko mjesec dana. Dalje dijagnoze su Hashimoto sindrom, povisen krvni pritisak, ureaplasma 10/4, bakterije u mokraci, skracen cerviks od 16. nedelje, niske zalihe zeljeza, kasnije u 32 nedelji i starost posteljice III stepen...  (trudnoca visokog rizika, prijeteci pobacaj, kasnije prijeteci prijevremeni porodjaj) ne znam ni da li sam se sjetila svih . Terapije: eutirox, utrogestan, magnezijum, heferol, methyldopa, eritromicin, probiotici, vaginalete, vitamini, mirovanje... Spakovala torbu za bolnicu u 28. nedelji. Prije toga molila boga da izguramo i do tad, a onda do 32, 34,  36, 37. Od ulaska u 9. mjesec CTG svaki drugi dan zbog zrelosti posteljice. Porodila se sa 37+6, mrvicu od 2850g sa ocjenom 9/10. Otvorila se ekspresno do 8 cm do tad osjetila svega 2 kontrakcije, porodjaj trajao 2,5 sata, iz bolnice izasli za 3 dana. Na kraju bez obzira na sve prijetnje, sama trudnoca je prosla dobro, to sad mogu reci. Nisam krvarila ni jednom, nisam imala zatvor, povratila 3-4 puta i to u kasnijoj trudnoci, jednom zbog nervoze, ostatak zbog voznje automobilom. E jedino me kiselina mucila bukvalno svaku noc od ulaska u 7. mjesec. Udebljala se 11kg. Mirovala sam ozbiljno jedino nakon amniocinteze, poslije sam samo bila namjerno lijena. Kretala se kad moram, sjedila kad moram, lezala kad god mogu. Na kraju sve ipak dobro proslo i sad gledam moju djevojcicu kako spava. Tako da, drage moje, bez obzira na prijetnje, idite samo dan po dan, nedelju po nedelju, redovni pregledi i terapija i nadajte se najboljem. Uradite sve sto je do vas, poslusajte sta vasi doktori preporucuju, potrazite misljenje vise njih ako je potrebno, sve ostalo jednostavno nije u nasim rukama.