helenicious777

Član
  • Broj odgovora

    9
  • Priključio/la se

  • Poslednja poseta


Odgovori objavio/la helenicious777


  1. Ja bih najviše volela da radim do onog zakonskog perioda od najkasnije 28 dana pred termin... Hvala bogu, do sada nisam krvarila, nisam imala neke veće tegobe, jedini problem je wc (čučavac) koji je užasan i na leto ovde kod nas u zgradi, a kamoli zimi... hladno je kao u grobu, a ja svaki put idem u wc... Tako da mi je jedna od opcija da koristim wc u zgradi pored naše, ovako mislim da neće moći kad bude počeo da raste stomak... :D

    I jedino što je posao malo stresan... radim uvoz, izvoz i prevođenje, i uvek bude neka trka i frka oko toga... Ali kad dođe porodiljsko, odmaram godinu dana od posla... I to mnogo znači. :)


  2. Ako ima trudnica ili sadašnjih mama iz Užica, volela bih da znam ko im je vodio trudnoću. :)

    Ja sam se odlučila za dr. Boška Ristanovića, snajka je s drugom trudnoćom imala mnoooogo lepa iskustva s njim, i ja sam do sada poprilično zadovoljna... :)


  3. Ja sam 16. sedmica i stomak mi se vrrrrlo malo vidi, najviše uveče, a ujutru baš slabo... Ali imam utisak da će mi se primećivati baš kasnije jer sam inače visoka i krupna i uvek imam nekog viška od 5-7 kg... Samo polako. :D


  4. Hm, meni je 8. decembra zakazan 4D ultrazvuk, tad ću već biti 17. sedmica i možda se i vidi pol, ali ja sam povodom toga u nedoumici... Muž bi hteo da zna pol, ja i ne baš... Prvenstveno zato što mi je najbitnije da je dete živo i zdravo, a i zato što mnooooooooooogo, mnogo volim devojčice...:wub: Bratovo prvo dete je ćerkica koja sad ima 2,5 godine, mnogo vremena smo provodile zajedno i divna je, ma pravi šećerko. I inače sam uvek više bila naklonjenija ženskoj nego muškoj deci. Nije da mušku decu ne volim, ali... Ne znam, mislim da je bogatstvo imati žensko dete u kući i plašim se da se ne razočaram ako sada saznam da dete nije žensko. Zato bih i čekala do porođaja, tad će mi biti potpuno svejedno kog je pola, kad vidim bepče, ima da bude samo da ga zagrlim i držim u naručju. :)

    Ali, opet, postoji doza radoznalosti koja nikako da iščezne... Tako da bih volela da znam, a delom i ne bih. Ne znam šta mi savetujete? :)

    Inače, i muž bi hteo da je žensko, verovatno mu je muškadija u familiji dosadila, kod njih gotovo sve muškarci... :D


  5. Najraniji simptom trudnoće je svakako bio izostanak menstruacije... I mislim da je to bio jedini simptom. Inače sam 7-10 dana pred menstruaciju užasna samoj sebi, vrlo često menjam raspoloženja, jedem po ceo dan i ne biram šta je to, samo bih se svađala i nije mi ni do čega. :D

    Otkad sam trudna, jedina razlika je u tome što sam mnogo raspoloženija, iako mi se sve vreme spava i baš sam troma i mrzi me da se umijem... Mada često nateram samu sebe da izađem i prošetam iako me mrzi bilo šta da uradim. I moja mama je bila ovakva kad je mene nosila u stomaku, to mi je potvrdila više puta. :rolleyes: I stvarno, stvarno sam mislila da će mi se smučiti slatko jer ga inače obožavam, uvek sam bila debeljuca i mučila muku sa kilogramima, ali k'o za baksuz sad mi se jedu više nego ikada... Koliko-toliko se kontrolišem, trudim se da voćem zamenim slatkiše, ali ne da đavo mira. :) Šta ću, mučim se već 14 godina sa kojekakvim dijetama, kad ne jedem slatko mnogo sam tužna i utučena, čak i sanjam gomilu slatkiša, pa računam da ne jedem masno, slano, beli hleb, mesne prerađevine itd., nešto ipak mora da ne štima... I da, vrrrrlo vrlo retko grickam, pri tom mislim na grisine i smoki jer nisam ljubitelj slaniša... Bitno da mi je šećer ok, trudiću se da ga održim u normali, pa bože moj... moram imati neki porok.:lol: