Poplašena

Član
  • Broj odgovora

    2
  • Priključio/la se

  • Poslednja poseta


Odgovori objavio/la Poplašena


  1. Prvo pitanje na koje sam naletjela je da li postoji neko ko je patio od anks. a da je sada ok. Evo me!

    Da se ne ponavljam, najbolji lijek je - lijek... Antidepresivi i sedativi. A uporedo sa tim, mijenjanje navika - ranije budjenje, fizicka aktivnost... dan pun zadataka!!!

    I manite se slivacica strava :) Pogresno razlivene hemije u nasim glavama nece regulisati nijedna od tih baba, sektasa... Jos da vam oni dodaju i neki OKP i ljepota :)

    Nego, ako vam nije smor, pisite koji su vam najveci stresovi u zivotu bili (ne morate detalje, samo po rijec), da li ste zadovoljne vasim izgledom, da li ste zadovoljne brakovima... Imate li ljubav porodice? Sta bi vas obradovalo ovih dana? Cega se plasite (strahovi vezani za paniku)? Kojih misli vas je sramota?

    Ja na primjer pijem i antidepresive i sedative, ali ono što me poražava je da i pored toga znaju da me uhvate napadi, ne baš u tolikoj mjeri ali dovoljno da mi i dalje zagorčavaju život i da me stalno podsjećaju da su tu :(


  2. Prvo, pozdrav svima....koliko Vas ima :-)

    Odmah na početku da kažem da ja nisam trudna (jer od straha i napada ne smijem da se udam, a ne da ostanem trudna)!

    Našla sam Vas pregledavajući silne forume i pratim Vas već neko vrijeme, ali nikako da nešto da napišem (mada, neću napisati ništa što već nije napisano u ove 23 stranice, i koliko mogu da vidim sve su Vaše priče skoro identične jedna drugoj, pa tako i moja :(

    Ja patim od anksioznosti i paničnih napada od 2010. U početku sam bila redovan gost u hitnoj pomoći dok nisam počela da pijem tablete. Nakon toga stanje mi je bilo znatno bolje, uz to sam redovno posjećivala psihologa, ali sve se vratilo na staro nakon nekoliko mjeseci prestanka uzimanja terapije! Borila sam se tako neko vrijeme bez tableta, da bi se ponovo vratila na iste! Sada sam opet na tabletama i to ne bi bilo tako strašno da ja sada nemam panične napade i pored tableta! To me toliko poražava i užasava da se svaki dan pitam: pa šta će da bude onda kad ih prestanem piti, kad me sada pucaju napadi dok ih pijem???

    Eto, tako životarim....preživljavam dan za danom, pitam se stalno ima li kraja, strepim od ''moranja'' nečega, kako vi kažete, svaki izlazak iz kuće mi tako pada kao da moram u rudnik, udaju uredno odgađam (iaoko sam trebala odavno da stanem na ludi kamen), a od trudnoći da ne pričam ( čini mi se da bi me fatali gore po bolnici kad bi mi rekli da sam trudna :)

    Izvinite na mom opširnom komentaru, ali vidjeh da vi kukate, pa rekoh da se u ja pridružim :)

    Veliki panični pozdrav iz Sarajeva ;)

    post-66335-0-12266000-1373589714_thumb.j