Ja sam se pre neku noć gadno istripovala kad sam shvatila da mi uopšte nemamo ideju kako da se zove, a imamo još svega 3 meseca fore, a on to ime koje mu mi nadenemo treba da nosi do kraja života. Svakom imenu nađem manu. Na primer, Jovan mi se ne sviđa jer će svi da ga zovu Joca, a ako bude Stevan -- Steva. Značenje mora da nam se sviđa, ne sme da bude često ime, ne sme da bude ime nekog mog bivšeg momka, mora da bude relativno internacionalno jer smo i muž i ja iz mešovitih brakova, ne sme da zvuči retardirano... Pre izvesnog vremena je muž predložio baš lepo ime i ja zamalo da pristanem, kad se setih da mi se tako zvao momak rođen baš na datum mog termina. Mislim, moj muž nema pojma ko su mi bili momci, ali ne bih se ja igrala s tim i ne želim da neki od njih čuje pa da misli da sam dala malom ime po njemu. Možda na kraju prepustimo kumu ili nekoj dragoj osobi da smisli malom ime. S tim što sam ja stavila veto na glavnog kandidata za kuma.