Drage trudnice, Posto sam i sama pred porodjaj provodila sate citajuci tudja iskustva o prirodnom porodjaju pokusavajuci da naslutim sta me ceka, sada cu vam reci svoje,realno kako je bilo, mozda vas malo i ohrabrim. Ujutro sam dosla na kontrolu posto mi je proslo 2 dana od termina porodjaja, doktorica me pregleda i kaze vi ste za radjaonu jer ste otvoreni 3,5 prsta. Meni sve smjesno, kako cu u radjaonu kad me nista ne boli. Ipak nije mi svejedno,srce mi u grlo doslo. Pocinje priprema oko papira, pa klistiranje i presvlacenje, a ja i dalje kao da nisam svjesna sta se desava, inace prva mi je trudnoca. Ulazim u radjaonu, smjestaju me samu u sobu i kazu cekacemo da pocnu bolovi. Lezim tako, razgledam po sobi, mislim " Boze sta ce biti samnom! ", a bolova i dalje nema. Poslije 4 sata lezanja dolazi moja doktorica i probusi mi vodenjak, kaze da bi sad trebalo da pocnu bolovi. Nakon 10 min pocinu bolovi odmah na svaka 4,5min, nalik onim mentrualnim (inace sam imala bolne mentruacije,tako da sam navikla na tu vrstu bola). Ponekad mi ulazi sestra da mjeri bebine otkucaje srca. Nakon 2 sata pod tim bolovima, ukljucuju mi indukciju i tada pocinju vec jaci bolovi na svaka 2,3 min. Daju mi neku inekciju koja me uspavljuje,tako da u pauzi od 2 min padam u san iz kojeg me ponovo bude bolovi. Svaki bol uspijevam da predisem ne pustajuci glasa,jer tako mi ostaje vise snage. Ti bolovi isto su trajali 2 sata, kada pocinjem da krajem kontrakcije osjecam jaki nagon za napinjanjem, pokusavam da se ne napinjem od straha da nisam dovoljno otvorena, da ne bih popucala. Tada zovem babicu da dodje do mene. Kaze mi da se napnem, a ja se bojim da li smijem, cini mi se da jos nije vrijeme, da ce mi tek krenuti jos jace kontrakcije o kojima sam citala, kad osjecas da ti se kosti razdvajaju i kosa cupa. Medjutim,takve kontrakcije nisam docekala. Babica mi rece da se napnem da se vidi bebina kosica. Dolazi i doktorica, napinjala sam se 4, 5 puta (osjecaj je kao kod tvrdje stolice) i tada se rodio moj andjeo. Nisam sjecena, imala sam 3,4 sava jer sam pukla iznutra dok je glavica prolazila. Odmah sam se salila sa doktoricom govoreci kako mi je smijesan stomak onako izduvan . Odmah sam pomislila, jos dok sam lezala na stolu, da jeste bolilo, ali da nije nista neizdrzivo sto ne bih mogla ponoviti jos nekoliko puta. Sada kada moj andjeo ima 4o dana i kada mi se poceo osmjehivati, shvatam koliko je to sve zanemarljivo i da bih za njega prosla ponovo sve ispocetka.
Trudan misic se sviđa post u temi od jelena26 u Prirodni porođaj