Majolina

Aktivnosti člana/članice Majolina

1. 
   
   

   Majolina je dodao/la post u temi Imate li kucnog ljubimca    26 Mar 2011

   Vjerujem da ti je tesko,i iskreno,nemam rijeci koja bi mogla da te utjesi,i da te smiri. ja ponekad pomislim na takve stvari, i tako me jeza obuzme,i suze same krenu na lice. I onda se nekako jedva saberem, i prokontam da ne smijem na to misliti, i sama sebi obecam da treba da mu pruzim sto bolji i veseliji zivot. I onda me neki kritikuju radi toga, i kazu kako sam tako razmazila cuku, pa on je samo cuko, on je samo zivotinja, kao da on zna, bla bla ... neke su rijeci od recenih, i to vecinom od rodbine. Vjerujes da mi dodje da ih sve redom posaljem na "jedno mjesto" jer na kraju dana samo me moj cuko oraspolozi, i utjesi ako se osjecam tuzno, jer samo oni i znaju da osjete tu neku nasu unutrasnju tugu i bol, dok ta ista rodbina zna i samo uvijek kritikuje, prigovara i zale se na svoje probleme.
   Kad je tek izasao onaj film "Marley and me", gledali smo ga u kinu, i tokom cijelog filma sam ronila suze i jedva sam cekala da dodjem kuci da vidim svoga Dea (Simba tad jos nije bio sa nama). I kad smo dosli kuci, ja sam samo pala na pod pored njega, mazila ga dva sata i plakala ko dijete.
   Cisto sumnjam da ce itko ikada moci razumjeti tu nesebicnu ljubav koju osobe kao ti i ja imamo za ta mala cupava stvorenja.
   Doduse,najvise mrzim kad cujem price od ljudi kako su kupili ili nabavili sebi stene,i pokusali da ga nauce nekim stvarima, i jednostavno nisu imali vremena da se muce s tim,i sledeca recenica je bila "morao/la sam ga se rijesiti,jer mi je bio previse,nisam imao/la vremena da ga treniram,ili da provodim vrijeme sa njim" ... i onda se sama zapitam, pa sto si ga uzimao uopste? Zasto nisi prvo izvagao dobre i lose cinjenice, i onda odlucio. Nije cuko par cipela koje bacis nakon sto ti dosade,ccc.
   A o ljudima koji zlostavljaju i maltretiraju zivotinje, bilo koje, ne samo cuke, ma o njima ne smijem ni da razmisljam, jer bi stvarno bila u stanju sve njih udaviti golim rukama. Jer ne kaze se bez razloga "Ako si spreman nauditi zivotinji, onda si sposoban isto to uraditi i ljudima" ... Ma ne znam. A tebi stvarno zelim sve najbolje, i kao sto rekoh na pocetku, stvarno nemam adekvatnu rijec da te barem malo utjesim. I kad bi nabavila novo kuce, bilo bi normalno voljeno, ali nikada ne bi zamijenilo proslog. U takvim slucajevima, moj ti je savjet da se sjetis svih sretnih trenutaka koje ste proveli zajedno, i iako te tuga uhvati i ne mozes a da ne zaplaces, samo se sjeti da si ga voljela neopisivo, i da si mu pruzila sretan zivot, a vjeruj mi, oni to vrlo dobro znaju.
   Evo i ja se rasplaka dok ti ovo pisem, eto barem znas da nisi sama, da nas ima jos koji osjecaju tvoju tugu. A bolje i to nego da ti dodje neki clan moje rodbine i kaze "ma daj, sta si glupa, pa bio i otisao i eto" ... puno pozdrava tebi i nadam se da ces biti bolje :-)))
   p.s. moje suze idu za tvog malog psica :-((
   

   • 0
2. 
   
   

   Majolina je dodao/la post u temi Imate li kucnog ljubimca    23 Mar 2011

   Cao svima,
   
   danas sam prvi put na forumu, i naravno, ovo mi je bila jedna od opustajucih tema. Moram sve vas da pohvalim za sve kucne ljubimce i vasu nesebicnu ljubav prema njima. Ja imam dva psa, prvi je mjesavina njemackog ovcara i lesi Deo, a drugi je cisti zlatni retriver Simba. Simbu smo skoro kupili, malo prije nove godine,sada ima skoro 6 mjeseci. A Deo je sa nama vec dvije godine, i njega smo nasli i udomili iz doma za odbacene cuke. Od prvog dana je bio strasno privrzen, i nikada nije htio sam da se igra,spava ili uopste da bude sam. Odkada smo ga uzeli, svaki dan smo setali najmanje po sat,dva,i igrali se sa drugim cukama u komsiluku,i prosto su ga svi obozavali. Meni licno se zivot preokrenuo sa njim, mislim na bolje, i nikada mi nije bilo dosadno. Mrzio je kad moram negdje da idem, a toliko je pametan da cim me vidi da se spremam,oblacim npr. ili slicno, odmah pocne da laje piskutavo i visoko, kao u smislu "hocu i ja s tobom da idem". I na kraju nikad nisam imala srca da ga ostavim, pa ga fino smjestim u auto,i dok obavljam neke obaveze, on me strpljivo ceka, jer zna da posle toga slijedi parkic i ganjanje teniskih loptica,koje naprosto obozava. Mada, posto smo svi smatrali da je STVARNO pametan, u to smo se 100% uvjerili kad sam ostala trudna, a ni ja ni muz, i niko drugi to nismo znali, ali on jeste. Danima se mazio sa mnom (inace nije bas velika maza) lezao mi na stomaku,rezao na mog muza kad god bi htio da me zagrli i slicno. I mene zagolica to ponasanje, i odem da malo pregledam to na internetu. Kad cudo, procitam da se kuce tako ponasaju kad je u pitanju trudnoca. I odem kod doktora da uradim nalaze, kad stvarno, ja u drugom stanju. Od tada se sve promijenilo. On mi je bio kao upozorenje ako nesto nije u redu. Dodje mi sa slatkim,cukecim okicama i isto kao da mi zeli nesto reci, a minutu kasnije mene uhvati neka nervoza, i osjecam mucninu ... na kraju sam rekla da je bio bolji nego Nostradamus ... heheh.
   Medjutim, rodbina kao rodbina, svi su uzasno sugerisali da ga se moramo rijesiti kada dodje beba. Znala sam plakati kao malo dijete svaki Bozji put kad bi se s nekim zakacila oko toga (valjda zato sto su mi hormoni bili na vrhu vrha tokom trudnoce). Medjutim, nisam dala, i kad se Gabriel rodio, niko nije bio sretniji od Dea. Njuskao ga je u kolijevci, lizao mu rukice, nije dao nikome da se priblizi bebi (po njemu smo saznali ko je bio zlonamjeran ili ljubomoran). Kada bi Gabriel malo vise zaplakao, odmah bi se stvorio pored krevetica, i kroz one male resetke ga pokusava dotaci da ga smiri. A meni je bilo toliko drago sto smo svima dokazali da nisu bili u pravu.
   I onda nam je bilo zao sto se sva paznja poklanja bebi, mislili smo da je Deo usamljen, i odlucimo da kupimo jos jednog. I tako je dosao Simba (bas izgleda kao mali lavic) i od tada su njih dvojica najbolji drugari. Nerazdvojni ... kad izadju u dvoriste, jedan uz drugog se zalijepe i njuskaju okolo. A Gabriel presretan. Sad kad je poceo da puze po kuci kao mali crvic, dohvati tenisku lopticu i kao baci njima dvojici pa ih onda ganja okolo da im uzme. A mi toliko sretni da mislim da bih mogla knjigu da napisem o njihovim pustolovinama i drugarstvu.
   Moram da se izvinem sto sam se raspricala ovoliko, ali jednostavno, rijetko ko razumije tu ljubav prema kucnim ljubimcima, mada ih ja smatram clanovima porodice.
   Pokusat cu da postavim slike kada skontam kako a ako uspijem, mozda stavim i mali video da vidite igranje,radost i lajanje ... svima velliki pozdrav !!!!
   

   • 1