FILIPA

Član
  • Broj odgovora

    14722
  • Priključio/la se

  • Poslednja poseta


Odgovori objavio/la FILIPA


  1. Код мене је био случај да сам се давила јабукама, знала сам 3-4 појести дневно и стварно ми је годило.

    Треба обратити пажњу на производе од мљевеног меса посебно у љетном периоду, веома лако се може "покварити" стомак.


  2. Јој да ме неко само чује када сам сама са Филипом, то је пресмијешнооо...

    Филе, пиле, миле, длаги, цунце...

    А неколико пута сам се ухватила да у разговору с неким кажем неку ријеч тепајући...

    :D


  3. Филипу излази јединица и видим да га пати, мажем му CALGEL али имам осјећај да сав утрне и да нема осјећај кад једе, као да се дави...

    Да ли сте и ви имали таква искуства?


  4. Ха, смјешна тема, али стварно стварају проблеме... Мене је излуђивало љубљење рукица, као неће да га љубе у главу, боље рукице, док се није разболио. Од тада свима говорим да је докторица стриктно забранила љубљење било ког дијела тијела.


  5. Ипак мислим да се треба знати шта ради жена, а шта мушкарац. Мада није тешко да он узме опрати суђе, а ја да оперем ауто?!Све је ствар договора...Зна се ко прави ручак, мада кад немам времена, не треба да узме за зло, увијек си може нешто на брзину припремити.


  6. prsno disanje - polako i duboko udisanje na nos, izdisanje na usta. Treba obratiti pažnju na produženi izdah koji ćete postići stvaranjem barijere usnicama ili zubima zraku koji izdišete. Dobro je da pritom proizvodite i zvuk kako bi se lakše koncentrirali na samo disanje. Kontrolirat ćete vježbu time da pratite širenje i podizanje grudnog koša i podizanje remenog obruča, ako se vježba u sjedećem položaju. Vježba se obično izvodi u poluležećem položaju, na leđima, ili u sjedećem položaju. Kontrolu širenja i podizanja grudnog koša najbolje je osjetiti rukama, a oči držati zatvorene.

    trbušno disanje - duboko izdahnuti, zatim udahnuti kroz nos, potiskujući trbuh lagano prema van, što znači da se kod udaha trbuh vidljivo diže, a kod izdaha spušta. Ovaj tip disanja opušta zdjelične organe i opskrbljuje tijelo kisikom. Također treba obratiti pažnju na produženi izdah te kontrolu širenja i podizanja trbuha.

    Nastupom trudova slabijeg intenziteta, koji se javljaju u većim vremenskim intervalima, za početak bi trebalo samo zauzeti jedan od opuštajućih položaja i usmjeriti se na polagano normalno disanje. Kad intenzitet trudova postane jači treba započeti s dubokim trbušnim disanjem. Nastupom trudova za koje vam se čini da ćete teško izdržati, započnite drugi način disanja - umirite se, snažno izdahnite, zatim udahnite i nastavite kratko površno prsno disanje sve do kraja kontrakcije. U pauzi između trudova nastavite s dubokim trbušnim disanjem.


    Kada kontrakcije postanu vrlo česte tada više nećete biti u mogućnosti tijekom čitavog trajanja truda disati prsno, jer bi vam ponestalo zraka. Zato površno disanje svakih 30-ak sekundi prekinite jednim dubokim udahom i izdahom trbušnog tipa kako biste osigurali dovoljnu zalihu kisika plućima.

    Kada osjetite dolazak truda, polako izdahnite na usta, pričekajte nekoliko sekundi i osjetite kako se pojačava. Pustite ga nekoliko trenutaka da krene prema svom maksimumu i onda duboko punim plućima udahnite na nos ili usta. Podignite glavu, ali tako da vam leđa ostanu na krevetu od donjih rubova lopatica pa sve do zdjelice. Ne dižite se kao da želite sjesti na krevet, nego kao da želite napraviti vježbu za jačanje trbušnih mišića (tzv. "trbušnjaci").
    Dok udišete i dižete glavu i ramena, pripazite da zrak ne potisnete prema vratu i obrazima. Ako osjetite punjenje obraza kao da se napuhujete, odmah ispustite zrak kroz usta. Brzo ponovite hvatanje zraka te njime stisnite donji dio rebara i trbušne mišiće. Kao da ste zrak zatvorili u donji dio pluća i trbuh.

    Neka vam oči neprestano budu zatvorene kako od napetosti u tijelu ne bi došlo do pucanja kapilara u očima i slabljenja pritiska trbušnih mišića.

    Dok udišete i dižete glavu i ramena, šakama se pridržavajte za rukohvate na krevetu, vucite ih prem sebi kao da želite zaveslati. Ti su rukohvati donekle pomični, a uz vaše povlačenje omogućit će pojačanu aktivnost trbušnih mišića što će vam uvelike pomoći dok tiskate dijete.

    Da bi tiskanje bilo uspješno noge trebaju biti opuštene. To se postiže tako da se opuste prepone i tijekom tiskanja kontrolira osjećaj opuštanja. Osim nogu, prilikom tiskanja potrebno je opustiti i sva tri izlaza na zdjeličnom dnu: izlaz debelog crijeva, rodnice i mokraćne cijevi.

    Dok čekate drugi trud pokušajte otkriti je li vaša tehnika tiskanja dobra i savjetujte se s babicom kako bi je poboljšali.






    bret voli ovo

  7. Ne odustaj...


  8. Откад сам била мала знала сам да ћу имати два дјечака, добила сам првог и била сам потпуно увјерена да је дјечак. О другом још не размишљам...


  9. Izdinstaj luk, dodaj piletinu isjeckanu na kocke, kasnije papriku, paradajz, bijeli luk(ja ga obožavam u jelima) i dinstaj pola sata. Uz to pire krompir, njam.


  10. Филип обожава плазму, са бананом му најчешће правим. Ма плазма је супер, ја се такође "давим" с њом, чоколадна...њам,њам... :P


  11. Већ постоји ова тема(група: ТРУДНОЋА), па прочитај пар одговора!


  12. Током моје трудноће наилазила сам на те периоде иако нисам у твојој ситуацији. Сви ти вјероватно говоре: немој драматизовати...трудна си...то је нормално..., али ја сам се јежила од таквих одговора. Када те ухвати криза, пронађи неку занимацију, прошетај п о природи уколико си у могућности. Када угледаш своје мало биће, схватиш да ћеш му ти бити једини ослонац у животу и зато се потруди да будеш ведра, весела и насмијана.


  13. Ја сам имала кастрофално искуство са бабицама, па ме је овај текст изненадио, морала сам га подијелити са вама.


  14. Drage žene,

    iako ovo pismo nije i ne može biti opravdanje mojeg ponašanja prema vama, molim da me saslušate. Obraćam vam se u ime svoje struke i molim vas za oprost.

    Zato što sam vas sputavala rutinom.

    Zato što sam imala puno predrasuda, a malo razumijevanja.

    Zato što vas nisam slušala i uvažavala ono što ste mi govorile.

    Zato što vam u bolovima nisam pružila utjehu nego samo nudila lijekove.

    Zato što sam vam na vrhuncu krize oduzela priliku da je same prebrodite.

    Zato što nisam učinila ono što sam rekla da ću učiniti.

    Zato što sam vas napustila i priklonila se medicinskoj tehnici ili liječnicima.

    Zato što vas u trenutcima nesigurnosti nisam ohrabrila niti vam ulila samopouzdanje.

    Zato što sam vas plašila i uznemiravala uporabom tehnologije.

    Zato što sam vas odvajala od tek rođenog djeteta i odnosila ga na odjel za novorođenčad.

    Za sve to vam se danas želim duboko ispričati. Želim se ispričati za svu bol koju sam vam nanijela. Žao mi je...

    Nisam bila dovoljno strpljiva.

    Pokorila sam se samo medicinskom autoritetu, vas nisam slušala.

    Nisam imala dovoljno samopouzdanja da bih se usprotivila ponašanju ostalog osoblja prema vama.

    Nisam vas slušala i nisam «mislila» srcem nego samo glavom.

    Nisam poštovala vašu privatnost i nisam ustrajala na tome da je drugi poštuju.

    Bila mi je potrebna rutina jer sam se bez nje osjećala nesigurnom.

    Nisam vas slušala niti gledala na vas kao na jedinstvene osobe.

    Pogrešno sam vas procjenjivala, pogrešno prosuđivala vaše osjećaje, potrebe i sposobnosti.

    Preuzela sam kontrolu i nisam vam omogućila da to same učinite.

    Nisam vjerovala vašim sposobnostima niti sposobnostima vašeg tijela da samo rodi.

    Nisam vam poklanjala dovoljno pažnje.

    Nisam uspjela zanemariti osobne probleme i pružiti vam podršku.

    Nisam vjerovala vašim majčinskim sposobnostima niti sposobnostima vaših beba da na njih odgovore.

    Moje pogreške su rezultat moje pogrešive ljudske prirode, a nespremnost za promjenu - rezultat straha da će me odbaciti ili otpustiti s posla. Ali ta ista ljudska priroda omogućila mi je da nešto naučim iz svojih pogrešaka, da uvidim bol koju su moja djela prouzročila, da se iskreno ispričam za njih i da zatražim vaš oprost. Nadam se da će ovo što sam spoznala i naučila pri nekom vašem budućem susretu s mojom strukom, pobuditi u vama osjećaj posebnosti i moći koja se može osjetiti kada je babica istinski «sa ženom»* tokom porođaja.

    Želim vam hrabrosti i ljubavi

    Vaša babica.

    Pismo je napisala Jenny Parrat, australska babica sa dvadesetogodišnjim iskustvom asistiranja porodu kod kuće i u bolnici. U pisanju ovoga pisma oslanjala se na svoju kliničku praksu, tri vlastita porođajna iskustva i nekoliko istraživanja provedenih na tom području. U sklopu svoje doktorske disertacije provela je istraživanje kojim je nastojala pokazati i pojasniti kako se žene osjećaju i kako same sebe doživljavaju tokom porođaja. Rezultati toga istraživanja predstavljaju okosnicu ovoga pisma.

    Pismo je objavljeno u časopisu Birth Matters, 2005., glasilu australske udruge Maternity Coalition, koja se, između ostaloga, zalaže za promicanje prakse rađanja usmjerene prema ženi, prihvaća


  15. Погледај "ЉУБАВ У ДОБА КОЛЕРЕ", нећеш се разочарати, дефинитивно.


  16. Супер фазон,посебно кад вам неко долази, нема тањира, виљушака. Лијепо пица у руке и одлично.


  17. Исто као мој, иако мој има 7 мјесеци, али мислим да ту нема спаса, док једном "у њима не пукне" да преспавају цијелу ноћ.


  18. Tijesto:

    30 dag brašna

    1/3 praška za pecivo

    185 ml mlijeka

    5 dag masti (ili maslaca)

    Nadjev:

    8 žlica pasirane rajčice (po želji kečap)

    10 dag salame, pancete, šunke ili sl

    10 dag sira gaude

    origano

    Istresti ga na radnu površinu te razvaljati na veličinu cca 30 x 30 cm.

    Sve zajedno zarolati u roladu i rezati na 12 pužića.

    Peći u prethodno zagrijanoj pećnici na 200-220 st.C oko 20 minuta.


  19. Па ја сам тако урадила, а тако и педијатри савјетују. Али ти опет најбоље познајеш своје дијете.