Borjana

Caos, ja sam u 18. nedelji, stomak se primijeti, i presrecna sam zbog toga! Mazem neki melem protiv strija svako vece pred spavanje i nadam se da cu ih izbjeci... Jos nisam sigurna da sam osjetila bebu, ali kao sto ovdje rekose, znacu kada se to desi (bar se nadam).

I mm je do skoro spavao u dnevnom boravku. To, po meni, nije nikakav bauk. On ga ionako cuje, dodje da ga uzme ako place (nekada ja ne stignem ni da se probudim), znao je sa njim provesti veci dio noci budan, dok ja spavam... U posljednje vrijeme je Mihailo poceo da prelazi kod njega na kauc, pa se tata ponovo doselio kod nas.
Moj muz je divan otac, Mihailo ga prosto obozava, provode sate igrajuci se.... ali, eto voli covjek da zaspi ispred tv-a.

Caos, ja sam u 18. nedelji, stomak se primijeti, i presrecna sam zbog toga! Mazem neki melem protiv strija svako vece pred spavanje i nadam se da cu ih izbjeci... Jos nisam sigurna da sam osjetila bebu, ali kao sto ovdje rekose, znacu kada se to desi (bar se nadam).

Prvi put sam bila rijesena da ga iznenadim, tako da sam uradila test dok je on bio dezurni. Kada je ujutru dosao, zatekao je porukice zalijepljene duz rukohvata (posto smo zivjeli na spratu kuce)... Bile su u stihu, i jedna po jedna su mu otkrivale o cemu se radi... Zadnju sam zalijepila na vrata spavace sobe, a kada ih je otvorio, jedno drugom smo sa suzama u ocima poletjeli u zagrljaj...
Nazalost... ta bebica nije ugledala ovaj svijet. Kada sam drugi put radila test, bio je sa mnom, i bili smo uplaseni toliko da smo u momentu zanijemili kada smo vidjeli dvije crtice... Tresli smo se i jedno i drugo... Na svu srecu, nas Miha je jak, i izborio se za zivot u maminom stomaku!

Hvala ti. Ma, negdje sam procitala da se ne bi trebali setati kada je magla ili smog, pa me je to dodatno zabrinulo. I ja smatram da treba ici u setnju i kada je hladno, to mu je puno zdravije nego da mi je stalno zatvoren i ususkan...

Caos, ja sam u 18. nedelji, stomak se primijeti, i presrecna sam zbog toga! Mazem neki melem protiv strija svako vece pred spavanje i nadam se da cu ih izbjeci... Jos nisam sigurna da sam osjetila bebu, ali kao sto ovdje rekose, znacu kada se to desi (bar se nadam).

Caos, ja sam u 18. nedelji, stomak se primijeti, i presrecna sam zbog toga! Mazem neki melem protiv strija svako vece pred spavanje i nadam se da cu ih izbjeci... Jos nisam sigurna da sam osjetila bebu, ali kao sto ovdje rekose, znacu kada se to desi (bar se nadam).

Milkyway- zaista potresna prica, koja nikoga ne moze ostaviti ravnodusnim...
Znam kako si se osjecala u momentima kada si zeljela da popricas sa nekim, a nisi imala sa kim.
Ja sam jedno vrijeme pokusavala da pricam sa muzem, ali kao sto si napisala- jednostavno nisam imala snage... Vidjela sam da je i njemu tesko, ali je sve stoicki podnosio, i tjesio me zagrljajima i njeznim pogledima... I pored toga, ja sam mu svaku noc pred spavanje okretala ledja i plakala...
To je trajalo sve dok nisam primijetila da sam ga svojom tugom i depresijom potpuno odgurnula od sebe...
Moralo je i to jednom prestati, i pocela sam da zivim normalno...
I sada, ovaj mali andjelak u mom stomaku, daje mi razlog da zivim i da se ne prepustam crnim mislima...
Zivot je zaista cudo! U cuda je potrebno vjerovati!
I tebi, i drugim zenama koje su imale slicno iskustvo zelim puno srece, i da ostvare svoje snove- da u narucju drze to malo slatko stvorenje!

Filipa, kako ove slike mame da se pobjegne u tu kucu, pa makar na par sati...

Evo, spremna je...
Ako mi bude jos sta trebalo, mm ce naknadno donijeti.

Bravo za tatu, nisam sigurna da bi se ovaj moj toga sjetio, ali bi se brzo snasao...

Nego, kada smo bili u gostima kod moje majke, nas troje smo imali svoju sobu, u kojoj je Miha spavao na improvizovanom krevecu, napravljenom od dvije fotelje. Jedne noci, budi se on placuci jako, mislim da je to bio prvi put da se tako probudio placuci. Nas dvoje smo skocili, i onako bunovni poceli da trazimo dudu, sudarajuci se i nesto gundjajuci... Poslije par minuta bezuspjesnog traganja, moj dragi sjedne na ivicu kreveta, i uplasen kao zec pita:"Da je nije progutao?"

Isto.

Ovakav vid komunikacije mi ujedno pomaze i da svoje misli u realnom svijetu lakse uoblicim i prenesem drugima. Lijepo je kada znas da u svakom momentu na ovom forumu postoji neko ko te razumije.

Kako se ponašate u realnom a kako u virtuelnom svijetu, koji je za vas bolji i u kojem se bolje uklapate?

Danas mnogi ljudi bježe od stvarnog, realnog života i skrivaju se u virtuelnom....


Ovdje sam se lijepo uklopila jer su mi prijatna caskanja sa zenama od kojih uvijek mogu nesto da naucim, da dobijem podrsku i sl. Nekada je nesto lakse napisati nego reci, pa mi je zbog toga ovakvo druzenje drago.
Nikako ne mogu porediti virtuelni i realni svijet, jer nemam namjeru bjezati od stvarnog zivota. Mogu ga samo obogatiti informacijama koje dobijam, i prijateljstvima koja se izrode na ovakav nacin.

Mogu da ti kazem da to ni po cemu ne mozes znati! Ali, to i nije bitno, zar ne?! Cak i dr na ultrazvuku moze pogrijesiti, tako da... Svejedno je! Vazno je da si trudna, i da je sve ok sa bebicom.

Prvi put sam bila rijesena da ga iznenadim, tako da sam uradila test dok je on bio dezurni. Kada je ujutru dosao, zatekao je porukice zalijepljene duz rukohvata (posto smo zivjeli na spratu kuce)... Bile su u stihu, i jedna po jedna su mu otkrivale o cemu se radi... Zadnju sam zalijepila na vrata spavace sobe, a kada ih je otvorio, jedno drugom smo sa suzama u ocima poletjeli u zagrljaj...
Nazalost... ta bebica nije ugledala ovaj svijet. Kada sam drugi put radila test, bio je sa mnom, i bili smo uplaseni toliko da smo u momentu zanijemili kada smo vidjeli dvije crtice... Tresli smo se i jedno i drugo... Na svu srecu, nas Miha je jak, i izborio se za zivot u maminom stomaku!

Ja sam imala krvarenja, po tome sam i znala da je u pitanju spontani... U stvari, dan kada sam saznala da sam trudna je i dan kada su mi rekli da cu najvjerovatnije izgubiti bebu, ili da se radi o vanmatericnoj trudnoci...
Privatnik mi je predlagao kiretazu, ali sam ja otisla kod jos jednog dr i on mi je rekao da nema potrebe i da ce sa sledecom menstruacijom i ostatak ploda izaci... Tako je i bilo...... Samo da se to ne ponovi, osjecaj se ne moze opisati... :(

Do 7. mjeseca- 6 kg.
Mm se vec brine da nesto nije u redu, a ja mislim da sve dok osjecam moju bebicu i dok ona na ultrazvuku izgleda dobro, nema nikakve veze koliko kg imam.

Ja volim prigradska naselja...
Ni selo, ni grad...
Da imam svoje dvoriste, neku malu basticu iza kuce, svoju garazu i veliki trem na kojem je lijepa ljuljaska...

Ni ja nisam odmah osjetila onu bezgranicnu ljubav... Prinijeli su mi ga, poljubila sam ga, a u glavi mi je brujalo- JA SAM MAJKA! Znam da sam osjetila ogromno sazaljenje prema tom malom modrom bicu. Sve osjecaje je smijenio bol od revizije i usivanja, tako da nisam mogla ni da razmisljam... Iskreno, nisam nikako mogla da se odmah "prebacim" u tu ulogu majke...
Zato sada svaki dan osjecam sve jacu i jacu ljubav... Cudno, sa tim se nista drugo ne moze uporediti!

Prvi put sam bila rijesena da ga iznenadim, tako da sam uradila test dok je on bio dezurni. Kada je ujutru dosao, zatekao je porukice zalijepljene duz rukohvata (posto smo zivjeli na spratu kuce)... Bile su u stihu, i jedna po jedna su mu otkrivale o cemu se radi... Zadnju sam zalijepila na vrata spavace sobe, a kada ih je otvorio, jedno drugom smo sa suzama u ocima poletjeli u zagrljaj...
Nazalost... ta bebica nije ugledala ovaj svijet. Kada sam drugi put radila test, bio je sa mnom, i bili smo uplaseni toliko da smo u momentu zanijemili kada smo vidjeli dvije crtice... Tresli smo se i jedno i drugo... Na svu srecu, nas Miha je jak, i izborio se za zivot u maminom stomaku!

Puuuunoo toga bih izbrisala... Izbrisala bih Borjanu kakva je nekada bila...
Kajem se zbog nekih stvari koje sam uradila, i cesto razmisljam kako bi to izgledalo da se moze vratiti vrijeme... Ali posto je to nemoguce, idem naprijed, slabo se okrecem....

Ova mi je najdraza:

Sinoc je bio u nasem krevetu, i imali smo "incident"... Mm veoma ruzno spava, prica u snu, sanja svakojake gluposti. Sinoc je sanjao da jede, i da mu musica leti iznad salate!
I on, da otjera tu musicu rukom zamahne, i udari Mihaila!
Nije bilo jako, ali ipak....
Veceras je zaspao u dnevnom boravku, da bih ja mogla bebca prebaciti da spava sa mnom ako bude potrebno.
Naravno, problem su zubici, i njega jedino umiri kada moj prst uzme u usta i trlja desni. Tako je sinoc (jedva) zaspao...

Isto.

Ovakav vid komunikacije mi ujedno pomaze i da svoje misli u realnom svijetu lakse uoblicim i prenesem drugima. Lijepo je kada znas da u svakom momentu na ovom forumu postoji neko ko te razumije.

Kako se ponašate u realnom a kako u virtuelnom svijetu, koji je za vas bolji i u kojem se bolje uklapate?

Danas mnogi ljudi bježe od stvarnog, realnog života i skrivaju se u virtuelnom....


Ovdje sam se lijepo uklopila jer su mi prijatna caskanja sa zenama od kojih uvijek mogu nesto da naucim, da dobijem podrsku i sl. Nekada je nesto lakse napisati nego reci, pa mi je zbog toga ovakvo druzenje drago.
Nikako ne mogu porediti virtuelni i realni svijet, jer nemam namjeru bjezati od stvarnog zivota. Mogu ga samo obogatiti informacijama koje dobijam, i prijateljstvima koja se izrode na ovakav nacin.