fenix

Član
  • Broj odgovora

    6
  • Priključio/la se

  • Poslednja poseta


Odgovori objavio/la fenix


  1. Uopšte ti nije lako...

    Ja imam samo jedno da ti kažem. Šta god odlučila da uradiš dalje, neka to bude TVOJA odluka za TVOJU dobrobit. Ne treba da ostaneš u braku zbog deteta, niti zbog okoline. Opet ne treba se ni razići ako misliš da ćeš sa njim u budućnosti imati skladan brak.Bitno je da samo ti budeš srećna (koliko god je to sad moguće), ako ti budeš srećna biće i ljudi oko tebe, uključujući i tvoje dete...

    Želim ti svu sreću, želim ti snage da ovo prebrodiš, da NIKAKO ne tražiš krivca u sebi i da dobiješ sve što zaslužuješ!!!!!

    Da mi nije lako ,nije.Ali prezivecu,a vec sam shvatila da ne treba sebe da kinjim i da nisam ja problem nego on.Okrenula sam se detetu i sebi pa sta zivot donese,pa nije on jedini na ovom svetu.Mislim da sam dovoljno bila ogorcena i tuzna i da je vreme da krenem dalje.Hvala na podrsci,pozz


  2. I moja sestra sada misli da je ruzna, da na njoj nesto fali, a ona je jedna divna osoba, nezna, pametna i ne moze se meriti ni po izgledu ni po intelektu sa tom zenom. Zeli da na sebi uradi korekcije, da se prolepsa, i uporno joj govorim da je

    sa njom apsolutno sve u redu. I tada sam je posavetovala da se okrene detetu, jer

    dete zaista ne sme nista da ispasta. Mislim da me je poslusala. Jer jedno vreme se i

    sincic cak i od nje distancirao, a sada su ponovo jako vezani i on joj veliku podrsku pruza. Tako da savetujem i tebi isto, neka ti dete bude razlog za osmeh, za radost i razlog zbog kojeg ces se svakog dana buditi bar malo veselija. Jer deciji pogled, njihova ljubav i osmeh nagrada su za svaku tugu. Ja sam jako vezana za sestrica, on je presladak i posto ne zivim u Srbiji, svaki dan patim za njime. Pogotovo sto nisam imala svoje dete. Svaki put kad bi se rastajali, plakala sam kao kisa. I dusa me je bolela kada sam u to vreme na njemu videla tugu i brigu zbog situacije u kojoj se nasao. Dete je najbitnije. Ostalo ce se vremenom srediti. Resenje ce se samo nametnuti. I njoj je ta zena pravila mnogih problema, dok je jednom nije javno obrukala. Sada bezi od moje sestre i krije se kada je vidi. Najgore je sto je dete te zene u razredu kome predaje moja sestra. Nikako joj nije lako, moraju da saradjuju a kako??? Ne predaj se, bice bolje!

    Stvarno grozna situacija i nije joj lako.Pozdravi sestru i reci joj da nas ima jos takvih koje smo eto bile lose srece kad su muzevi u pitanju,Ja sam sebi rekla glavu gore,ne zavredjuje ni jednu tvoju suzu i zivi svoj zivot.I po prvi put posle duzeg vremena pocinjem da se osecam bolje,borim se i izacicu iz svega ovog vec nekako.To bi i ona trebalo da uradi sa ili bez njega.Po stoti put hvala na podrsci.


  3. Joj draga zao mi je da ti je to ucinio... Neko ti je rekao da ne treba sebe da krivis i potpuno se sa tim slazem! Ti si iz svega izasla kao velika osoba, covek koji on nije bio! A njemu nek sluzi na cast to sto je uradio tebi i svom detetu! Takodje to sto kazes da ti "ona" svakodnevno daje detalje njihove veze- to, kako god umes izbegni, prekini, otkaci je jer ne treba tvojoj vec izmucenoj dusi tako sta. Vodi brigu i misli samo na sebe i svoje dete, tvoj te muz nije zasluzio nakon takvog postupka!

    Ja mm-u stalno zvocam :lol: Ne znam zasto, znam da cesto nemam razloga, al mi nekako dodje... Zvocam mu za sitnice, za krupne stvari, za sve pomalo. Ne svadjamo se oko toga, uvek bude samo bockanje, al ne mogu da prestanem i to ti je!

    Sreca pa me i dalje voli takvu!

    E da- smeta mi kod njega (i brata njegovog- znaci mozda je nasledno :P ) sto su stalno "djavolovi advokati" i ja krenem kukati i iznositi svoju verziju, a on mi odmah predoci i suprotnu! Aman bre, ne treba mi druga strana price, treba mi da se izjadam, da se izkukam, da me saslusas! Al ona kaze da nece da se razocaram kasnije pa me tako priprema! Grrrrrrrrr! <_<

    Kako god,mora da se ide dalje.Po prirodi sam veliki borac pa cu i ovo preziveti.Naidju trenuci kad mislim da cu poludeti ali nedam se.Vazno ja da je moj andjeo dobro i da je sve sa njim ok.Ja cekam da ohladim glavu pa da vidim sta cu.Sto se tice nje pa valjda ce me se okanuti,ne znam vise sta bi mogla novo da doda ...

    A sto se tice zvocanja,pa svi to ponekad radimo.Vazno je da se volite i da si ti srecna.hvala na podrsci,pozz


  4. Još jedan glas za Pentaxim !Prvu je podneo bez ikakvih problema,čak nije bilo ni crvenila na mestu uboda. Ipak se dete lišava višestrukog bockanja u jednoj poseti a samim tim se smanjuje i mogućnost nuspojava.

    [/q

    uote

    glasam i ja za pentaxim.Super je sve proslo ,bez nezeljenih efekata a i detetu sam umanjila maltretiranje,mislim na ono silno bockanje.


  5. Draga ana,

    pre nepunih godinu dana bila sam svedok jedne jako slicne situacije. Moja sestra je

    10 godina u braku sa covekom koga smo svi izuzetno voleli i cenili i beskrajno mu verovali. Medjutim, sve se srusilo preko noci. Bez obzira na to koliko joj je bio podrska u teskim situacijama, uvek uz nju kad god zatreba, prevario ju je na tako

    gnusan nacin i sa zenom tako lose reputacije. Ostali su zajedno zbog deteta, a i zato

    sto je njoj bilo jako tesko prelomiti i doneti tako tesku odluku da ode. Medjutim, nije

    srecna ni danas. On se navodno kaje, ali mu vise niko ne veruje. Dete ga je omrzlo kao i svi mi. I sada se oseca kao veciti krivac koji nikada nece dobiti oprostaj. Verovatno i nece jer kad te neko jednom izneveri, to se tesko prasta. Savetovala sam joj da ode od njega, ali onda kada sam videla njen bol i tugu, pokusala sam da ih pomirim. Sada je proslo vise od godinu dana, zajedno su ali znam da je medju njima sada cisto "poslovan" odnos. Pitam se koliko to dugo moze trajati. Mozda je bolje prekinuti odmah, sada bi vec nastavila sa svojim zivotom.

    A sto se tice mog muza i mene, ja sam u petom mesecu trudnoce. Moj muz je dobar covek, vredan i posten. Voli me na svoj nacin ali znam da me voli. Medjutim, verujem da idealno ne postoji, najbolje je ne zanositi se time. Meni kod njega ovih dana veoma smeta sto kao da nije svestan cinjenice da ce postati otac. Raduje se on tome i oboje smo zeljno iscekivali sve ovo, ali kao da je uplasen i ne ume da se snadje u ulozi buduceg tate. Ili mozda ja previse ocekujem? :unsure:

    Cini mi se da se boji da stavi ruku na moj stomacic, ne zeli da ucestvuje u nekim stvarima meni bitnim, kao sto su izbor imena ili planiranje prvih dana sa bepcom, izbor boje za bebinu sobu i sl. Kaze da prepusta te odluke meni, slaze se sa svime sto ja odlucim ali to meni nije dovoljno. Volela bih da i na nejgovom licu ugledam radost i uzbudjenje koje ja osecam. :(

    Nemoj da brines,sve ce sigurno doci na svoje.Verovatno se navikava na situaciju da ce postati otac,sigurno razmislja kakav ce biti u toj ulozi.Videces obozavace to malog andjela.Ako ti nesto znaci ,moj muz je bio jako fin prema meni za vreme trudnoce da bi posle uradio sta je uradio.Vidis nista ne mora da bude kako izgleda na prvi pogled.Uzivaj u svojoj trudnoci i sve ce biti u redu.

    A sto se tice onoga sto si napisala ,sve je tako zaista.Omrzli su ga i nasi zajednicki prijatelji a naravno i moji.Moji roditeelji ne zele ni da cuju za njega,jos u soku da je on mogao tako nesto da napravi.Jednostavno nije se uklapao u takav profil ljudi.Vidim da bi sad vratio i vreme unazad ali do mene nista vise ne stize.NE VERUJEM MU NISTA,ama bas nista.A da nepricam da je jedan deo mene umro sa tim njegovim postupkom.To menja ljude.Po prirodi sam vrlo vesela,drustvena,a sada tugu iz ociju ne mogu da sakrijem.Uglavnom sam kuci ,izbegavam ljude i sto je najgore izgubila sam samopouzdanje.Sebe gledam kao najruzniju osobu,prekorevam sebe sto ne mogu da prestanem da ga osudjujem i sto ne mogu jednostavno dalje.Mislila sam da sve mogu u zivotu da oprostim,ali nije tako.Znam da svi gresimo ali mislim da postoje neke stvari koje ne smeju jednostavno u pojedinim trenucima ni da nam padnu na pamet da ih uradimo.A jos kad na to dodam da puno ljudi zna jer ni o tome nije vodio racuna jos vise sam ponizena kad vidim onaj sazaljiv pogled koji kaze jadnica...I svakodnevno njeno uznemiravanje kako je povredjena,iznosenje detalja koji bodu poput noza,uzas.A ne smem nista da joj kazem pa da ispadne da jos ja nju maltretiram jer je maloletna.Ma da poludis...Tu ni on nije nista mogao da uradi jer jednostavno ne zeli da prestane.Ne znam sta mi je gore ,dali da nju slusam ili sto svaki dan sve to iznova i iznova prozivljavam.Onda pogledam njega ,vidno je propao,gledam kako pokusava da gradi nesto pa se jos gore osecam kad ga pogledam sa prezirom ,jos se i zbog toga osecam lose.