Jelena, ukoliko planiras porodjaj u betaniji (a ako ti nick znaci da si novosadjanka ) onda ti preporucujem da dogovoris unapred ko ce ti raditi. ja sam bila na dogovorenom, trebala sam stici u bolnicu u ponedeljak, da bi obavili u sredu CR, ali zbog povisenog pritiska, ja sam stigla u petak, pisala u flasi i primala terapiju do porodjaja. ovo sa flasom je za one dame koje imaju poviseni pritisak, time se proverava nivo proteina u mokraci (salju oni to negde predpostavljam). uglavnom, ides na EKG, proveru brzine zgrusavanja krvi, opsta krvna slika i pritisak. cvrstu hranu prestajes da jeden u 12 predhodni dan, a vodu i sokove u 18 isti taj predhodni dan.na sam dan operacije, budjenje je u 5 da te klistriraju (deo kojeg sam se ja licno plasila, ali nije nista strasno), i onda cekas da te pozovu. gore u predoperacionoj sali dobijes kanilu (ona iglica kroz koju dalje primas sve intravenozno sto ide) i pripreme te za operaciju. kad se prebacis na OP sto, dobijes infuziju sa anestezijom i zaspes lepo. ja se jedino secam onog trenutka kad mi je dr prskao stomak jodom. dalje ne. jedna sestra mi je sutradan (u viziti) rekla da kad je sve bilo zavrseno i dok su me nosili na intenzivnoj, ja sam se izvinjavala sto me "to" jako boli. uglavnom, mislim da je red da sve one zene koje idu na bilo koju operaciju, pa i carski, shvate da je to normalno budjenje iz anestezije: pricas stvari koje mozda ne bi nikad izgovorio, hladno ti je i jos si u bunilu i ne znas gde si. to da te grlo boli je opet individualno. meni su tu intubaciju verovatno odlicno uradili, ja bolove nisam imala, ali sam nakon operacije malo teze disala (to su bili kratki udisaji i izdisaji) koji su trajali par dana, dok sam bila u bolnici. ukoliko imas srece da ostanes dva dana u shok sobi, super. onda ces dobijati lekove protiv bolova u ta dva dana, a posle, nakon prelaska u poluintenzivnoj nezi, nema toga. bebu sam videla odmah nakon sto sam stigla u shok sobi, zamolila sam sestru da vidim bebu, iako sam bila polusvesna,jasno se secam kad su mi doneli prdu jos uvek zamotanog u roza carsavu kako place. naravno, plakala i ja....ne zbog osecaja da je moj, nego nisam verovala (no ovo su vec druge teme, jel ..). preporuka je da se sto pre ustane, i da sto pre pocnes da hodas, da bi sto pre se osecala bolje. ja nisam mogla odmah, i da boli, boli, ali nije nista strasno. mislim, nije nepodnosljivo. pre mog porodjaja mi je prijateljica rekla: bolje da imas rez na stomaku nego u medjunozju i da sedis ko kvocka jos mesec dana, posebno ako dobijes epiozotomiju "za medalju". no, i to je individualno, ima svakakvih primera. nemam losa iskustva sa samom operacijom, vise bih rekla da je osoblje vrlo cesto nikakvo (posebno jedna sestra na poluintenzivnoj), ali, moj ti je savet da ne sljivis njihovo ponasanje. oni su tamo zbog nas, a ne mi zbog njih. i trudi se da dobijes sve sto ti pripada (u smislu nege). bolece okretanje na stranu, imaces osecaj da ti creva ispadaju, bolece kad se smejes ili kasljes, ali kad ti bilo sta od toga dodje, samo rukama blago stisni ranu. osecaj da ce popucati je samo osecaj, nista vise. probaj u krevetu dok lezis na odelenju da radis kegelove vezbe, pocni jos tamo, posto zapisavanje je cesto nakon ove operacije. crevna funkcija se vraca nakon par dana, kad budes dobila i polutvrdu hranu, i to je ok. to sto ces imati gasove, popularno receno prdeti non stop, da te ne smara. to je normalno i u redu. na tom odeljenju fart je zvuk iz svake sobe. moja preporuka je da ne popijes sve one silne cajeve koje dobijas (caj mi je u betaniji ostao u najboljem secanju), vec polako, zbog naglod nadolaska mleka. ukoliko se nisi pripremila, budi spremna i na nagli nadolazak mleka (let down) i to mala bebica ne moze bas sve posisati (cesto ali ne i uvek tako) i topla preporuka je da imas aventovu pumpicu uz sebe, da masiras grudi sama, listove kupusa (da da, veoma je ozbiljno ovo), ali sve je to ukoliko imas puno mleka koje se zacepilo u kanalima. kad ti nose bebu na podoj, budi uporna da te nauce kako treba. oni su tamo za to. zapamti baby blues ce se neminovno pojaviti, jedan od tih 4-6 dana dok si tamo. nista strasno, i to je za ljude raspisah se od ranog jutra...nadam se da sam ti pomogla da shvatis da nije sve tako strasno, ali i da nije sve bas najjednostavnije. svakako, iskreno bih ti preporucila da ne razmisljas puno o tome, neces nista promeniti, sam tok dogadjaja je takav da ti ne odlucujes o boli, o operaciji, o tim stvarima...samo budi pozitivna, veruj da mi je to veoma pomoglo dok sam bila tamo naravno, ako nesto hoces vise da znas, slobodno mi posalji poruku, da ne davim sa svojim ogromnim postovima.
A zasto bi odbila carski ako se radi o preeklampsiji? Ja sam imala taj pritisak na kraju trudnoce, i primala sam metildopu do porodjaja a i nakon, dok se nije stabilizovao pritisak. Izvini, nisam ja neko ko hoce da puni glavu nekome, ipak smo svi odrasli i odgovorni za svoje postupke, mene zanima zasto bi dovodila svoj i bebin zivot u opasnost? Po tickeru vidim da imas jos dva meseca...stvari se menjaju, tako da, rano ti je za dogovor oko porodjaja. Samo, ukoliko imas i dalje taj pritisak, svakako ce ti svaki dr preporuciti carski. Mene su primili u bolnici sa 160/100. Nije zajebancija, nikako. To je stres i za bebu a i za tvoje srce. Svakako sa tim pritiskom ces verovatno lezati krajem 9 meseca u bolnici, da se ispitaju proteini i da budes na posmatranju. I nemoj razmisljati sta su tvoje licne zelje a sta je pravilno. Nemoj muciti sebe i bebu, ako treba biti carski. Sretno, svakako