Samoživost je potpuno normalna pojava u razvoju i odrastanju deteta. To je vreme kad deca vode računa samo o sebi i svojim potrebama. Iako je istina da su deca i mladi mnogo sebičniji od odraslih osoba, stručnjaci tvrde da nikada pre deca nisu u tolikoj meri bila koncentrisana na sebe kao što se to primećuje u današnje vreme.
– Stalno postavljanje fotografija, popularnih “selfi-a”, na društvenim mrežama, beskonačan broj mladih koji misle da sami po sebi i svojim postojanjem zaslužuju život na visokoj nozi i unosne, dobro plaćene poslove odmah nakon školovanja ukazuje na to da je ova nova generacija sebična i narcisoidna – upozorava dr. Laura Markham, klinički psiholog u New Yorku i autor knjige “Peaceful Parent, Happy Kids: How to Stop Yelling and Start Connecting” (“Miran roditelj, srećno dete: Kako prestati vikati i postati povezan”).
Istraživanja
Najnovija američka istraživanja, među kojima je nekoliko i onih koje je proveo dr. Jean M. Twenge, profesor psihologije na Državnom univerzitetu u San Diegu, ukazuju da je narcizam ne samo među tinejdžerima već i među nešto starijim studentima u sve većem porastu. Zašto je to tako I da li tajna u snažnom samopoštovanju ili prenapumpanom egu?
Potpuno je razumljivo da svaki roditelj želi da njegovo dete tokom odrastanja razvije jak osjećaj samopouzdanja i istraživanja pokazuju da današnja deca imaju snažnije samopouzdanje nego što su ga imale prethodne generacije. Neke američke studije otkrile su da je 80 posto učenika srednjih škola 2006. godine pokazalo mnogo veći nivo samopoštovanja nego što su je imali oni iz generacije 1998. godine.
Druga studija objavljena u Journal of Experimental Social Psychology otkrila je da su u posljednjih pet godina deca razvila nivo samopouzdanja koji je uporediv s onim odraslih osoba. Iako je visoka doza samopoštovanja dobra stvar, neki stručnjaci kažu da mnogi roditelji zapravo podižu sebičnu decu, a jedan od problema je tzv. helikopter roditeljstvo.
Ne mogu funkcionisati bez mame ili tate – čest je slučaj koji se odvija između bogatih roditelja ili onih koji žele svojoj deci pružiti bolji život nego što su ga oni sami imali. To stvara određenu zabrinutost i osećaj anksioznosti kod dece, ali s druge strane stvara i lažni osećaj važnosti. Naime, potpuno je jasno da svaki roditelj svom detetu želi samo najbolje, a pod tim se misli da mu želi pružiti kvalitetan život, dobre i kvalitetne uslove odrastanja, ali i da dete s druge strane razvija samopouzdanje i sigurnost u sebe. Međutim često se događa da snažna roditeljska želja da detetu obezbedi sve nabolje preraste u roditeljsku opsesiju i preterano bdenje nad detetom, što se negativno naziva helikopter roditeljstvom. Roditelji nad svojim potomcima kruže kao helikopteri.
Iako imaju najbolje namere, oni su prenapadni, u svakom trenutku spremni su rešavati probleme svog deteta koje im je centar sveta. Ipak, takva deca, umesto da postanu samostalna daleko su od tog zamišljenog ideala. Deca koja odrastaju uz roditelje helikoptere teže prestižnom životu, visokom standardu, jer su naučeni da su nezamenjivi i idealni, ali bez velikog vlastitog ulaganja. Znaju da se ne moraju previše truditi jer su navikli da roditelji sve rešavaju umesto njih. Zato lako odustaju od životnih izazova i ustvari odrastaju u nesigurne osobe.
Roditeljstvo nije jednostavan poduhvat, to je vrlo važna i ozbiljna životna uloga, naglasak treba biti na razumijevanju, ljubavi i podršci, ali bez preterivanja. To je ključ za podizanje zdravog i razumnog deteta, onog koje se neće razvijati u samoživu osobu koncentrisanu samo na sebe i svoje potrebe. Bez obzira na uzrast svojeg deteta, pokušajte videti svaku situaciju iz svoje perspektive i biti empatični, ali uvek postavite granice. Ako neprestano potrebe svog deteta stavljate ispred tuđih i ne postavljate granice u njegovu ponašanju, u onome što sme ili ne sme, šaljete mu poruku da je ono mnogo važnije od svih i iznad potreba drugih ljudi.
Zahvalnost
Umesto da previše naglašavate vrhunske rezultate u školi i u sportu, što kod njega može stvoriti anksioznost, usresredite se na stvaranje jake radne etike i odgovornosti.
Naučite ga zahvalnosti. Nađite priliku da naučite svoje dete zahvalnosti tako da ceni ono što ima i bude empatično prema drugima. Na primer, deca mogu donirati igračke, volontirati, pomagati starijima.
Detetove granice
Neka osete i nesreću, to nije nikakva tragedija: morate dete pustiti da bude i nesrećno, morate ga podržati i osnažiti da prođe kroz taj osećaj, da shvati i nauči da je nesreća podnošljiva. Tako deca postaju otpornija i kompetentnija.
Deca čiji su ih roditelji stalno precenjivali govoreći im da su posebniji od drugih ili su im neprestano davali poseban tretman odlaze u narcisoidnost. Bolji i zdraviji pristup je reći im: volim te, zagrljaji i poljupci mnogo su važniji. Puno bolje se gradi dobro samopoštovanje ako deca imaju osećaj istinske topline, nežnosti i prihvatanja od svojih roditelja.
Roditeljstvo je velik izazov, velika odgovornost, ali i obaveza. Ne ustručavajte se učiti, čitajte knjige o roditeljstvu, dobrom i kvalitetnom odnosu sa svojim detetom i više ćete shvatiti, naučiti i znati postaviti svoje i detetove granice. Svako je jedinstven, ali nitko nije poseban. Umesto da ih stalno kritikujete ili dižete na pijedestal, volite ih baš onakvu kakva jesu.
Većina roditelja složit će se da podizanje srećne dece nije lako. Jeste li ih hvalili previše ili premalo? Jeste li ih dovoljno stegnuli? Učite li ih pravim veštinama i vrednostima? Na to je teško naći pravi i jedinstven odgovor jer je svako dete drugačije. Najveća stvar koju možete učiniti je shvatiti i biti u kontaktu s detetovom osobnošću, razumeti ga ko je, jer tek kad shvatite i uočite njegove talente, pomoći ćete mu da napreduje i zdravo se razvija.