I ako izuzmemo pomodarske novotarije, stvari oko trudnoće i vaspitanja dece po pravilu se nisu promenile otkako je sveta
Ne češljajte Internet jer sve ono što valja postojalo je još i u doba dok smo mi bili deca, a za savet slobodno pitajte majku ili tetku
U životu više budalaština nisam pročitala nego što sam o trudnoći i vaspitanju dece u poslednjih dva meseca na ženskim portalima. Kao i većina trudnica, pala sam u zamku koja se zove internet i savete o bebi, porođaju, dojenju, amniocintezi, bolnicama, lekovima i iskustvima prvorodilja potražila na netu. Ajme, kakva greška!
Odnedavno primećujem da oko mene ima neobično puno trudnica, kladim se, naravno, da ih je bilo i pre nego što sam i sama ostala u drugom stanju, samo što ih nisam videla. Čovek uglavnom obraća pažnju na ono što mu je u datom trenutku u fokusu, a meni beba sigurno dugo vremena nije bila. Štaviše, ja sam spadala u onu grupu žena koje se čak nisu ni trudile da pokažu nužnu dozu senzibiliteta prema trudnicama i njihovoj maloj deci jer sam ove prve uglavnom doživljavala kao nešto naglo razmaženo i napunjeno hormonima kojima maltretiraju sve oko sebe, a ovo drugo je u većini slučajeva izgledalo kao problem koji probija uši.
Svi vi koji ste roditelji, ako imalo sami sebi priznate, složićete se da nema ništa iritantnije od plača histeričnog dvogodišnjaka kojeg ponekad možeš ućutkati jedino da malom u bočicu sa sokom otopiš šest dijazepama. Dok sam ja bila dete, umesto tableta za smirenje stare su babe malim pelenašima zube trljale rakijom, i ne moram vam reći da su se gosti u našoj familiji uvek pitali zašto ova mala od Badovincaca večno smrdi na šljivovicu. Danas bi socijalna služba ovaj lekoviti tretman etiketirala teškom povredom detetovog zdravlja, ljudskih prava, etike, vaspitanja i koješta još tako budalastog, ali u ono vreme, sredinom sedamdesetih, bio je to divan način da na plus četrdeset u stanu bez klime uspavaš dete bar na sat-dva.
'Stvari oko trudnoće i vaspitanja u pravilu se nisu promenile otkako je sveta'
I ako izuzmemo pomodarske novotarije čije su pobornice mahom članovi alternativnih ženskih udruženja, (tipa dete ne sme piti sok zaslađen šećerom nego stevijom i oštetiće mozak spavajući na starinskom pernatom, a ne dormeo vunenom jastuku), stvari oko trudnoće i vaspitanja dece po pravilu se nisu promenile otkako je sveta. Medicina je napredovala pa je napredovao i sam porođaj, za epiduralnu će mnogi kazati da je ravno otkriću vešmašine, baš kao što medikamneti i lekari prenatalnim pretragama mogu izbeći brojne komplikacije kod još nerođene bebe, a da ne govorimo šta sve mogu sprečiti i izlečiti kasnije. Ali što se tiče same trudnoće kod žena i vaspitanja mališana, čini se, bar iz moje perspektive da se tu stvari baš i nisu promenile.
'Pala sam u najgoru moguću zamku - Internet'
Naime, uhvatila sam se ove teme jer sam, naravno, kao svaka friška trudnica pala u prvom tromesečju u najgoru moguću zamku - Internet. O svom sam stanju krenula besomučno da čitam forume, ženske portale, internet-stranice za trudnice, dojilje, starije prvorotke, problematičnu decu, iskustva sa porođajem, ishranom i amniocentezom te čitav niz drugih stvari vezanih za trudnoću i buduće roditeljstvo. I tako sam u jednom trenutku otvorila stranicu koju uređuju neke super zdrave bio & bio mame alternativke i kad sam pročitala kakve sve ludosti pišu o trudnicama i odgoju dece, došlo mi je da im napišem post - 'nekim osobama treba zabraniti da imaju vozačku dozvolu, a nekima naprosto da rađaju decu '.
Jedna se tako raspisala da joj ćerka sa godinu dana ima potpuno narandžastu kožu te da traži pomoć dermatologa na sve strane. Na kraju te njihove međusobne prepiske ispostavilo se da žena svoju malu svaki dan šopa litrom isceđene šargarepe i citrusa, i čudo je da se od prevelike količine C vitamina i betakarotina dete nije pretvorilo u bundevu. Nakon što sam to pročitala, bukvalno sam sutradan ujutro odjurila u knjižaru i kupila jednu ozbiljnu medicinsku knjigu o trudnoći i odrastanju deteta. Od tada mi je to Biblija, u kojoj piše da nema rešenja za trudničku mučninu što god trpale u sebe, i što se žena pre pomiri sa tim da je od jutra do mraka u najbolju ruku samo tri meseca bleda kao kreč, to će joj biti lakše. Piše i da nema pomoći za otekle noge, kao i što žena treba shvatiti da se u trudnoći deblja, a ne da stoji na dijeti za manekenke. Takođe piše i par stvari o vaspitanju - tipa ne dopuštajte detetu da vam stoji na glavi jer to nije moderno liberalno odgajanje, nego glupost koja će vas na kraju koštati živaca, a njega u većini slučajeva elementarne pristojnosti.
'Sve ono što valja postojalo je i dok smo mi bili deca'
U knjizi se navodi i niz besmislica koje žene izvode kada dobiju dete, poput ove gore koja je dete hranila prekomernom dozom grejpfruta. Zapravo, literatura koju sam kupila reizdanje je knjige izdate prvi put negde sredinom sedamdesetih. Neću je imenovati da ne uđem u skob interesa reklame, no ako je slučajno ne nađete u knjižarama, slobodno za savet nazovite svoju majku ili tetku. Ne češljajte Internet jer sve ono što valja postojalo je još i u doba dok smo mi bili deca. Manite se pomodarskih idiotarija.
Unesite termin porođaja ili datum
rođenja vašeg bebca i pratite njegov
razvoj iz nedelje u nedelju.
Tokom trudnoce internet moze i pomoci i odmoci. Meni licno je pomogao jer nisam od ginekologa dobila puno informacija o placentnoj previji.
U... Čitaj dalje