Kada je došao na ovaj svet, bio je manji od tatinog dlana. Sada ima četiri godine i dalje se bori za život
Ova priča o Vuku, koji je po rođenju bio manji od veličine tatinog dlana, potresla je celu Srbiju. Njega su na porođaju lekari otpisali, ocenivši ga sa nulom. Ali, on je napunio četvrtu godinu i dalje se bori za život...
Broj 10.600.573 za porodicu Grujičić veći je od Mont Everesta. Toliko dinara potrebno im je da bi njihov sin Vuk (3), koji je rođen sa 470 grama, progledao i prohodao.
Kada je došao na ovaj svet, Vuk je bio veličine dlana. Tatinog. Sa manje od pola kilograma bio je jedna od najmanjih beba rođenih u Srbiji. A nije trebalo da bude tako.
- Vuk je rođen 25. maja 2012. godine u GAK Višegradska. Do prevremenog rođenja došlo je greškom lekara, jer je doktorka koja je vodila moju trudnoću na poslednjem pregledu previdela da sam otvorena tri prsta i da mi je plodova voda zamućena. U stvari, zapisala je sve u karton, ali je “zaboravila da mi kaže” - priča Aleksandra Grujičić za "Blic", majka malog Vuka iz Beograda.
Manji od tatinog dlana
Sa 470 grama, spojenim prstićima, zatvorenim očima, problemima sa plućima i krvarenjem na mozgu odmah po rođenju ocenjen je nulom.
- Lekari su Vuka od samog starta otpisali. Imao je previše problema u startu, znali smo mi to, ali ne možeš da govoriš roditeljima svakog dana da će ti dete umreti, da će biti biljka i da nam je bolje da ga stavimo u neku ustanovu jer smo mladi. Čak i kada je prošlo nekoliko meseci i kada se videlo da se dete bori, svi su bili negativni. Mi smo pored njega bili pozitivni, mazili smo ga, pričali mu, pevali... Plakali smo samo zbog doktora - objašnjavaju Stojan i Aleksandra Grujičić.
Prvih godinu dana Vuk je živeo u bolnici, a po izlasku iz bolničke sobe, zbog problema na plućima dugo je bio na kiseoniku. Od kako se skinuo sa kiseonika, počeo je da napreduje. Osećaj ponosa tata Stojan izrazio je i tako što je svoj nalog na Tviteru nazvao “Vukov ponosni tata“. Vuk danas ima tri i po godine, cerebralnu paralizu, hidrocefalus, refluks i dioptriju minus 17. Ne jede i ne pije vodu sam. Da bi prohodao i progledao, potrebne su mu vežbe i operacija očiju u Rusiji. Da bi prohodao i progledao, potreban mu je novac.
Mali Vuk ne odustaje od života
- Mnogi lekari neće ni da razgovaraju sa nama ako nemamo novac. Živimo od jedne plate, ali imamo milion pitanja za koja mnogi nemaju vremena ako nemamo novac. A da ga vidite, on je jako nasmejan dečak, pozitivan. Po tome je na tatu. Obično deca koja su dugo bila u bolnici budu nervozna zbog aparata i konstantnog pištanja. On se čim je došao kući skroz promenio. Umiljat je, samo se smeje i ne plače. U stvari, plače samo kada ode u bolnicu da mu vade krv - priča mama Aleksandra.
Ona objašnjava da Vuk strašno voli decu, ali da se u poslednja dva meseca ljuti kada vidi malo dete koje stoji pored njegovih kolica, a on ne može.
- Voli da sluša muziku i obožava da sa tatom vozi auto. Kada vidi automobil, to je tolika sreća - priča mama.
Pomozite Vuku, pošaljite 117 na 3030 (100 dinara bez PDV-a).
Unesite termin porođaja ili datum
rođenja vašeg bebca i pratite njegov
razvoj iz nedelje u nedelju.
Dinarski: 160-429508-03
Devizni: 00-540-0001250.8
IBAN: RS35160005400001250815 Upiši 117 i pošalji SMS na 3030
Cena poruke: 100 din (PDV se ne naplaćuje)
Za pomoc i instrukcije za uplatu iz inostranstva možete me kontaktirati na 0638497687 Hvala od srca Vukov tata