Komentari za tekst "Bebac: I majke koje ne mogu da doje su dobre majke!"

Komentara
169
Ostavite komentar
Sve vi koje niste dojile jer niste imale mleka, ne ocajavajte, drustvo vas ne osudjje.
Smatram da su kritike namenjene onim zenama koje bez nepogazivog ili makar uverljivog razloga prestale da doje(iz sebicnih razloga).
Kao i vecina zena smatram da je dojenje najbolji, najjednostavniji i najlepsi nacin ishrane bebe.
Nema lepseg prizora i osecaja od toga kaka vam je beba na grudima.
Za bebe i majke je bolje dojenje,
ali kao sto je jedna mama Katarina vec napisala, slika spokoja kada majka drzi dete u narucju ne da je marketinska laz, ali je idealizovana predstava, jer doci do toga nije uvek lako, nekada je i nemoguce.
Valjda ste sve mislile Da ce to prirodno doci.
Nije doslo, imale ste probleme koje niste umele da resite.
Mozda niste ni mogle,
Ali trebalo bi da postoji neko ko je tu samo i iskljucivo posvecen tom problemu.
Pedijatriske i patronazne sestre znaju sta da vam ispricaju, ali oni su tu najvise zbog bebca.
Trebalo bi uvesti posebne sestrice za laktaciju, koje su i same majke, i koje bi pre svega bile mirne i stalozene, pune podrske za majke koje padaju u depresiju i placu jer nemeju mleka.
Ja moju Anju nisam dojila ni jedan dan, jer sam imala problema sa bradavicama a u porodilistu pomoc nisam dobila uopste niti me je iko pitao jel je dojim ili ne. I moja Anja se navikla toliko na flasicu da nije htela da sisa. A tek da ne pricam o okolini i pitanjima sto ne dojim, i kako je to dobro. Kao da ja ne znam da je dobro i imala sam osecaj da svi misle da nisam zelela da dojim. A nekad su okolnosti takve, i svim majkama preporucujem da se ne opterecuju, jer samo one znaju koliko su se trudile. Moja Anja evo ima 15 meseci i vesela je i zdrava devojcica a nije sisala. Pozdrav svima.
Veliki i JEDINI problem koji svi nekako precutno se NE SETE da vam kazu po rodjenju deteta je da ce VASE DETE NAPREDOVATI I BITI ZDRAVO i ako majka iz bilo kog razloga ga ne bude dojila! Moj sin ima sada 2 godine i zdrav je i lepo je napredovao i sve je bilo sa njim u redu, ali osecaj krivice, koji sam imala kada se on rodio, a ja nisam imala dovoljno svog mleka da ga hranim, ne moze sada vise niko da mi izbrise i te trenutke najvece srece kada sam sa njim trebala najvise da uzivam, zbog nemanja dovoljno mleka, nisam mogla i sada se kajem. Mada, bez obzira na razloge, ja sam uz dohranu bila VEOMA uporna i svog sina dojila punih 9 meseci.
Moju bebicu samo dojim vec dva meseca,i mnogo sam srecna zbog toga.Ali se slazem sa tim da se previse osudjuju majke koje nemaju tu srecu da doje svoje bebce,kao da im nije vec dovoljno tesko.Samo mogu da kazem da je meni veliku pomoc u ocuvanju mleka pruzila moja majka,koja je i mene i moju sestru dojila.A sve to treba da nas nauce sestre u porodilistu koje su bar u mom slucaju uvek imale neka preca posla,mozda ni je nebi dojila svoje dete da nije imao ko da mi pomogne i da mi pokaze neke stvari.Potrebna je velika podrska nama mamama,a oni ciji je posao da nam je pruze i pokazu i objasne neke stvari nema,bar kod nas u porodilistima.
dojila sam svoje dete 6,5 meseci....i to mi je bilo ko robija...dete je super napredovalo i nadam se dobilo makar deo zaštite koja mu je potrebna... i niko me nije naučio da dojim, sve sam sama odradila jer od babica i patronažnih sestara nije bilo nikakve koristi... tri prva meseca sam dojila i plakala do bolova,ali tek kad je sve to prošlo može se reći da sa uživala...bar nije bolelo...mislim da bebe sasvim dobro napreduju i na formuli... meni je mleka ponestalo kad smo prešli na čvrstu hranu... i moj bebac je odbijao da sisa čim je okusio pravu klopu... da, svi pričaju da treba da se trudiš da dojiš što duže, ali niko ne kaže kako...tako da ne treba imati grižu savesti ako se ne doji...
Nakon dve nedelje po izlasku iz porodilista,vratila sam se u bolnicu i tamo ostala tri nedelje. Za taj preriod sam sama sebi podsticala lucenje mleka. Moju bebu su hranili na flasicu. Kada sam se vratila ,on nije hteo ni da cuje za moje grudi. Uporno sam pokusavala,ali svaki dan je bili sve teze. I na kraju sam odustala. Svi su me osudjivali,a ja sam se osecala veoma lose,jer nista nije bilo u mojoj moci. Griza savest me je ubijala. Ali sada,posle godinu dana mogu da tvrdim da imam jako zdravo dete,koje nije imalo ni jednu prehladicu. Volela bih da sam mogla da mu pruzim najbolje!!!! Ali sam se svakako potrudila i to najbolje da mu zamenim.
Svi veoma dobro znamo da ne postoji kvalitetnija hrana za bebu od majcinog mleka!Medjutim, ne znaju svi kako je prvih dana kada postanes majka, pogotovo sa prvim detetom, bez imalo iskustva sa jedne strane, a sa bezbroj nestrucnih komentara sa druge.U tom periodu kada treba najvise pomoci i saveta od strane strucnih lica, njih nema.
Ja spadam medju majke koje su dojile svoje dete jako kratko, nepune dve nedelje.Kada god slusam o tome krivim sebe za svoje neznanje i nesnalazljivost, jer smatram da detetu nisam priustila ono najbolje.Naime, kada se rodila moja Mia(koja sada ima malo vise od dve godine, zdravo i jako napredno dete), otpustene smo iz bolnice posle nepuna tri dana.Pri otpustanju posto je ona bila skroz u redu, jedina sugestija od strane babice bila je da "ne cekamo noc bez flasice i bebelaca", posto mleka skoro i da nema.Savet na koji nacin da se borimo za to dragoceno mleko je izostao.Dosavsi kuci odmah smo krenuli sa vestackom hranom uz neko minimalno sisanje, jer je moje dete volelo da sisa, ali je bilo gladno.Kako su dani prolazili mleka nije imalo nista vise nego prvih dana i Mia je presla na dohranu skroz, koju je jela do svoje prve godine.
Najgore od svega je to, sto kada sam otisla na redovnu kontrolu posle malo vise od mesec dana, kod doktora koji je obavio porodjaj, rekao mi je da postoji neka injekcija kojom se stimulise nasatanak mleka i hteo da mi da i posle svega, ali vecina se slozila da je ipak kasno za to!
Ko je kriv u ovoj situaciji, moje neznanje ili necija neodgovornost?!Jedno je sigurno, moje dete je uskraceno za nesto sto nije trebalo, a ja cu imati priliku da svoju gresku ispravim.Savet svim buducim majkama je da budu jako uporne, sto ja sigurno nisam bila i da se bore i traze pomoc, kako bi njihovo dete u prvim danima zivota dobilo najkvalitetniju hranu.
Evo opet ja da se javim i dopunim komentar.
Lepo je kada je sve iza vas pa se onda samo ukratko kaze kako je prosao porod ili dojenje.
Ja sam imala jako male grudi, a bradavice uopste nisam imala kada sam se porodila.Grudi su mi sada 4 puta vece.Prvih mesec dana, mozda cak i dva mi je dojenje bilo pakao.Beba je stiskala bradavice jer su bile jako male i povlacile su se unutra.Imala sam u nekoliko navrata ranice i ragade, to sam mazala sa kantarionovim uljem iz apoteke i svakome bih preporucila da pripremi kantarionovo ulje po izlasku iz bolnice.Bezbroj pokusaja izmuzanja sam imala, jednostavno to nije islo.Kada se napune i upale grudi ja sam sve vise stavljala bebu da sisa.Tako se uspostavilo nadolazenje mleka onoliko koliko je njoj bilo potrebno.U pocetku sam poslusala savet babice iz bolnice pa sam je stavljala svako 3 sata da doji, bila sam vrlo blizu upale mlecnih kanala.
Najvise sam saznala i naucila citajuci literature i trazeci po internetu.
Ali prvo i osnovno jeste da se psihicki pripremite na razne neugodnosti koje nosi pocetak dojenja....i da se naoruzate velikim strpljenjem.
Ko misli da vredi pokusat ce sve, ko ne misli tako lako ce odustati.
E, ovako...
Moj sin ima 4 meseca i prestala sam da ga dojim, nazalost, pre 2 nedelje zato sto mi je mleko jednostavno "presusilo". Kao da ste zavrnuli slavinu.
Na neki nacin mi je muka od ljudi koji govore da je nemoguce da zena nema mleka i da smo mi sve koje ne dojimo razmazene i da me pedijatar mog deteta popreko gleda, a pojma nemaju da sam sve sto postoji na ovom svetu probala da pospesim nadolazenje mleka ali jednostavno ne ide. Tako je bilo od samog porodjaja. Gledala sam druge zene koje su imale mleka za citavo porodiliste, a ja dve kapi. Taj "trend" se nastavio i narednih meseci. Slabo mleko i bilo ga je jako malo, tako da je moj sin vecno bio gladan. Reci cu vam i to da mi ni suprug u pocetku nije verovao, a kad je on pokusao da povuce skontao je da vuce u prazno. Ni kapi. Toliko o tome. I mojoj mami je mleko nestalo kada sam ja napunila 4 meseca. Mozda ima i genetike, zaista ne bih o tome, ali ako zena kaze da nema mleka i da je sve probala, onda je zaista tako. Ne racunam zene koje od pocetka svesno ne zele da doje. I jos samo jedno, othranjena sam na vestackom mleku, koje je bilo daleko nekvalitetnije nego sadasnje, i ne secam se kada sam bila bolesna. Ili imala problema sa zubima, kozom...ili svojom inteligencijom.
Pozdrav svima!
Sad kad se setim tog perioda....
Istina je da je medicinsko osoblje veoma izricito po tom pitanju, kao treba dojiti, ali uopste nisu spremni da pomognu izbezumljenim mamama. Jedna sestra iz Laktarijuma je dolazila i pregledala nam u porodilistu dojke sa razmaka od 2 metra. Onda krenu da govore uf, to je trebalo pre porodjaja mesec dana da se pripremaju grudi....
Lepo je kada neko uspeva da doji, sto je bio moj slucaj, ali sve vise slusam o ocaju mama koje nisu mogle, koje nisu imale mleka, pa upadale u depresiju, ili plakale sto dete dok je onako malo mnogo intenzivnije oseca. Deca rade po instinktu, i kada je mama nesrecna, i ona su, zato je nasmejana i opustena mama bolja za dete od nesrecne mame sa malo svog mleka....
Bilo mi je jako tesko kada sam odjednom ostala bez mleka,moja beba je plakala jer je gladna a ja zajedno sa njom sto nemogu da joj pruzim zadovoljstvo da sisa.Dojila sam malog punih dva meseca,zaista je to bio moj najlepsi period,ima mozda tu i prednosti mozete se osliniti i na druge da vam pricuvaju bebca,pruziti sebi malo odmorna.Tesko je proci sa cinjenicom da nemozes dojiti,ali je najbitnije da bebac napredujem i sa adaptiranim mleko meni je moj mali kada je prestao da sisa mnogo bolje napredovao sto znaci da nisam verovatno ni jednog trenutka imala dovljno mleka i da je stalno ostajao gladom,na flasicu sam svakog trenutka sigurna da se naruckao i da je sit.Iako sada ima dve godine jos uvek pije adaptirano mleko za svoj uzrast.
Mame samo glavu dole nemojte patiti,tugovati sve je ovo normalno i moramo se pomiriti sa tim.
Zivim u inostranstvu gde sam aprila ove godine rodila blizance, decake. Na rodjenju su bili toliko mali, da i da je sve bilo u najboljem redu, nisu mogli da sisaju...Nocima sam se izmuzavala i na flasicu pokusavala da barem jednom od njih dvojice pruzim svoje mleko. Bila sam svesna koliko je to zdravo, ali nisam bila svesna da sam samu sebe dovodila do ivice ludila ako ne bih izmusla nista, jer drugo je kada beba povuce mleko a sasvim drugo kada sami pokusavate da iz nabreklih dojki izvucete nesto,...o bolovima da i ne pricam...Prvih mesec dana bilo mi je najteze u zivotu, jer sam bila sama, dok mi majka nije dosla u pomoc, ali tada je vec bilo kasno, nisam vise imala mleka, mozda kap dve ali ni izbliza koliko treba. Nailazila sam na zgrozavanje kada bih rekla da ih ne dojim, cak su mi rekli da sigurno nisam "zdrava" cim nemam mleka,...na svu moju muku oko dece,klinci su do 3 meseca,dan-noc, imali grceve, svi ti suvisni komentari bili su samo kap u prepunoj casi!!! A onda sam se okrenula sebi, rekla sam : Dobro nemas mleka, i to nije smak sveta, porasce i bice sasvim dobra i zdrava deca i ako piju vestacko mleko. I okrenula sam se svojim instiktima i uskladila njihove potrebe sa mojim mogucnostima, vise me nije bilo briga da li ce neko da se zgrozava ili da me popreko gleda, jer niko od njih nije proveo ni jednu jedinu noc pored moje dece da bi mi sada solio pamet kako ja nisam dobra majka.
Zato drage moje, nece propasti svet ako ne dojite svoju bebu, naravno ako iz opravdanih razloga to niste u mogucnosti. Ostavite sva tudja rasudjivanja iza sebe i gledajte da nadjete mir za vas i svoju bebu, jer vam niko ne moze reci sa 100 % sigurnoscu sta je dobro za vasu bebu, jer taj neko nije rodio vase dete...vec Vi !!!
Evo i ja da napišem šta mislim. Okružena sam prijateljicama i poznanicama koje imaju isto tako malu dečicu kao i što je moje dete.
Majke koje nisu dojile ili su dojile jako kratko svoju decu delim isto na dve grupe:
- one koje su dale sve od sebe da doje svoje bebe, ali ipak nije išlo;
- one koje su pri prvoj prepreci odustale, prešle na veštačko mleko i prestale sa dojenjem.

Ne osuđujem nikoga, ali mislim da se neke majke ne trude dovoljno, odn. skoro uopšte.
Zaista imam puno primera u okolini, od onih koje su dojile 10 dana i odustale, do onih koje su i pored 6 mastitisa u 7 meseci uporno nastavile da doje!

Mislim da svako treba da radi kako misli da je najbolje za njegovo dete. One koju ne poznaju materiju dovoljno, treba informisati i obučiti.

Na kraju sam presrećna sto sam svom detetu uspela da priuštim da sisa do sada 16 meseci i planiramo da guramo do 20. Bilo je i raznih prepreka i ragada i smanjenja količine mleka, ali uspeli smo da istrajemo.
Ja sam nesto kasnije radjala tako da sam sina rodila u 27-oj a cerku u 35-oj. Za sina je bilo zadovoljstvo da sisa i sisao je do 15 meseci mozda je i previse ali to je bilo ono vreme bombardovanja pa nam je to najvise odgovaralo.Mada sam bila na dobrom putu da izgubim mleko kada je to pocelo pa sam pila po litar mleka da bi ga odrzala( ne povratilo se to vreme jezim se kad pomislim ) . Dok je cera bila druga prica ja sam imala puno mleka ali ona nije mogla da se navikne da sisa i nikako nije islo a nije ni dobijala na tezini samo je gubila i kad sam se izmlazala pa davala prvo na kasicicu a kasnije na flasicu. Umedjuvremenu sam dobila mastit koji sam jedva sanirela a ona nije htela ni da cuje da sisa. Strasno sam se osecala jer su me svi krivili pogotovu sto sam dojila sina a sad nju nemogu. Osude su isle od doktora, prijatelja,roditelja a na kreju i od muza koji nije toliko bio grub ali se videlo da je nezadovoljan. Mozete misliti kako sam se osecala bedno.To je trajalo mozda dva meseca dok mi jednog dana nije pukao film otisla do prve apoteke i kupila BEBELAK i pocela da joj dajem. Upocetku sam malo bila uplasena kako ce prihvatiti ali sve je dobro krenulo, ustvari malo bolje jer ona je bila vrlo nezgodna sto se tice mleka nije ga volela to je sve islo da se milimo i teramo. Iza toga sam se savetovala sa doktorom koji mi je viodio trudnocu dao mi je lekove i mleko je stalo. Sadaje devojcica sa skoro 5 godina ,raste normalno se razvija , malo je osetljivijeg zdravlja pa mi kazu to je zato sto je malo dojena . A ja svima kazem da je sin sisao punih 15 meseci pa je bio osetljiviji od nje. Tako da je moj savet da majka najbolje oseti sta je bilje za njeno dete i razni pritisci sa strane mogu samo da je pokolebaju da ne uradi ono sto treba. ZATO BUDITE ODLUCNE I GLAVU GORE!!!
Mozda sam bila malo opsirnija ali nisam mogla krace da iskazem ono kako sam se osecala.
Nadam se da će u Srbiji jednog dana ljudi početi da misle o sebi i svojim kućama,a ne samo da gledaju kako je kod komšije i to povodom svih tema - dojenje, epidural, muž na porođaju, vaspitanje dece, homoseksualizam, računi za struju, ... Svi samo znaju da pametuju, a ne pametno da posavetuju i što je još važnije - ne znaju da traže savet ako im je potreban. Svako ima pravo na mišljenje, ali nema potrebe da ga namećemo drugima. Nadam se da razumete šta želim da kažem. Žene koje nisu dojile ne treba osuđivati, treba im samo ponuditi prevu edukaciju, pa oko ne žele - njihova stvar, a ako žele (u mom okruženju je ovakvih mnogo više) - moći će sigurno i imaće mleka. Problem je što je edukacija ili nikakva ili površna, a trudnice nisu baš ni mnogo zainteresovane (misle da priroda sve radi sama). Mamama se samo kaže da doje na zahtev i da je to najbolja ishrana za dete, a ne kaže im se još hiljadu drugih stvari i to i dobrig i loših (pa dojenje je tako kompleksna stvar da može knjiga da se napiše). Mislim da je bolje ženi objasniti kako da izbegne mastitis (a to je vrlo lako), kako da zaštiti bradavice od ragada, kako da poveća količinu mleka i reći joj da grudi ne moraju da joj "propadnu" nego samo reći "ti nemaš dovoljno mleka, dete ti je gladno daj mu formulu". Ja sam dojila dete punih 15 meseci i retka sam "sorta" među svim svojim sestrama i drugaricama. Moram da dodam da sam često doživljavala da vidim suzu i setan pogled tih svojih sestara i drugarica dok pred njima dojim dete.One su htele i započinjale ali su ih ubeđivali (lekari, a i razne prepametne persone iz familije) da nemaju dovoljno, da nije dobro i sične nebuloze, i to se posle par meseci mučenja završavalo prestankom dojenja i onim trijumfalnim "vidiš kako sad lepo napreduje". Takvim ženama treba pomoći, a one koje ne žele ostaviti da žive svoj život kako žele i hrane decu kako žele. Pozdrav svima!
"Licemerje lekara i javnost"i
Ovaj naslov i pasus su mi posebno upali u oci, jer je to glavni uzrok problema. Dobijamo mnogo netacnih informacija. Prvo dete sam dojila svega 8 meseci, a drugo tri godine. Za drugo sam se posebno informisala o dojenju. Ne mislim da sam zbog toga bolja majka, jer cesto nije bilolako ustajati toliko dugo nocu i biti toliko vezan, ali se isplatice se. Ponovo bih dojila toliko.
Kakva to "okolnost" može biti pa da se ne doji dete? Stres? Doživela (beba od 20 dana je bila 10 dana u bolnici, za mene nije bilo mesta) i dojim i dalje, već treću godinu. Razmaženost - e to može i jeste razlog. Sebičnost - naravno. Sve te što kukaju kako "ne mogu" "nemaju mleka" sam slušala još u porodilištu kako sa "istomišljenicama" kuju plan šta i kako reći mužu i ostalima, koji razlog navesti pa da ne moraju "opet da se smaraju kao sa prvim detetom" i sl. komentare. Moj teča je rođen i dojen dve godine u Jasenovcu. Držali su ih u prostoriji sa vodom do kolena pa je, naravno, bio stalno majci na rukama i na grudima, a ona nije smela da sedne da ga ne bi umočila u vodu već su se žene naslanjale zajedno na zid i međusobno pridržavale da, dok naizmenično tako naslonjene uspravno "spavaju" neka ne padne ili ne ispusti bebu. Njegova majka je živela dovoljno dugo, mada nepokretna zbog te vode, da to sve i ispriča. Ne verujem da su te žene u tom logoru sve imale ispupčene bradavice, poznavale tehniku dojenja i izmuzavanja, dobro jele, naprotiv. Ali su sve iz te "sobe" u tom logoru dojile svoje bebe. I zato dosta o licemerju, sram vas bilo.
prvo dete sam dojila 15 meseci! a drugo- jedva 6...kvalitet mleka mi je bio sasvim drugačiji nakon drugog porođaja i u mnogo manjoj količini.
Dohranjivala sam moju malenu i uopšte nisam imala problema sa tim "što je ne dojim još". U redu je osuditi "majke" koje NE ŽELE da doje a imaju mogućnosti za to...sa druge strane mislim da lekari i javnost upravo njih i osuđuju a ne majke koje iz bilo kog razloga NE MOGU da doje svoje bebe.Tako da ne vidim zašto bi se bilo koja majka koja iz bilo kog razloga NE MOŽE da doji,loše osećala zbog toga i kako bismo rekli "našla prozvanom"??? Uostalom svi mi živimo za svoju decu a ne za druge?? :))
Uh, kosa mi se dize na glavi kad se setim kako pedijatrijske sestre nisu imale ni malo strpljenja da pomognu meni ili drugim porodiljama koje nisu imale mleka u mlazu. Beka mi je samo zvakala bradavice sto je imalo za posledicu stvaranje ragada. I onda zacarani krug: ne mogu da dojim jer krene krv, ne umem da izmlazam da makar pokrenem mleko, kad malo prodju rane ja kao dojim ali one se ponovo naprave... Pila neke glupe cajeve i na kraju sam krenula sa casom piva uvece sto je pomoglo, a mozda i nije, mozda je to samo moja zelja da mi pivo pomaze, da mi bilo sta pomaze da se osetim kao majka i da ne gledam kako mala usta grabe ka siki a u njoj neke kapljice mleka... Na kraju smo nas dve tako glumile sikanje i ja sam u shali uvek govorila da mog mleka ima za uzinu , za lek jer joj je glavna hrana bila flasica. Tesim se da je za tih cetiri meseca koliko je tog mog mleka bilo uzela bar osnovnu zastitu koju bebe moraju da uzmu od mame. Samo jos da dodam da su se pedijatrijske sestre vrtele oko porodilje koja je samo vristala i kukala da je bole grudi, zvala svaku od njih da im da cokolade i obecavala da ce cim izadje iz porodilista bas tu sestru zvati da dolazi kod nje kuci da joj pomogne. Inace je imala problem punih grudi , straha da drzi dete ??!!! i razmazenosti.. Ta njena vriska je trajala dok joj jedna od sestara ili cak i doktorka nije rekla da ne mogu bas svi da se vrte oko nje..Ali su se vrteli, kad sam ja zvala da mi pomognu da uguram bradavicu kako treba, da mi kazu sta cu sa ranicama koje su nastajale..Preko kreveta su mi dobacivale odgovor, nisu ni dolazile do mene. Samo babica koja me je porodila kad je bila u smeni je dolazila do mene, ali sta tri dana jedan do dva dolazaka (ne secam se tacno) moze da pomogne. ...............
Hvala Bebac,
konačno jedan normalan i ohrabrujući tekst o majkama koje imaju problema sa dojenjem, mada, volela bih da sam ga ranije pročitala.
Nažalost ja sam mom detetu morala da uvedem dohranu već u drugom mesecu, uprkos mojoj ogromnoj želji i zaista velikoj i mukotrpnoj borbi da ga isključivo dojim. Vrlo teško sam podnela tu činjenicu da moje dete neće moći samo da sisa bar prvih 6 meseci, ali još više je bolela činjenica da ne postoje dobri tekstovi i saveti za majke koje svoju decu (ne svojom voljom) dohranjuju.
Znam napamet sve o tome kako treba dojiti i koliko majčino mleko znači za bebu i nekada mi to zvuči kao da čoveku bez nogu konstantno punite glavu time kako je divno trčati i skakati i kako nema ništa lepše bolje i zdravije od šetnje po prirodi i udisanja svežeg vazduha.
Možda je moje poređenje surovo, ali tako se i meni činilo svaki put kada neko objašnjava kako je i koliko puta zdravije majčino mleko (tačnije da je jedino ono dobro i zdravo) i kako je nemoguće da majka nema mleka....ili ga nema dovoljno.
Uspela sam da moju bebu do kraja četvrtog meseca dojim uz dohranu i zavidim svim majkama koje nisu prolazile kroz svu tu agoniju i "nestašicu" svog mleka, ali bih volela da svi stručnjaci dojenja imaju više razumevanja i za majke poput mene koje bi više nego išta želele da nesmetano doje svoju decu.
Nije čak ni problem osuđivanja žena koje ne doje, nego potpunog ignorisanja postojanja takvih majki.
Još jednom, hvala Bebac što ste pokrenuli ovu temu.,
Vratite se nazad na tekst
Ostavite komentar


Pogledajte kako se babice obučavaju za porođaj pomoću lutaka »
Roditelji novorođenčadi dobiće 30 besplatnih karata koje će važiti za sve zone parkiranja »
Proverite kada se jaje uvodi u ishranu mališana i na koji način »
U videu je na duhovit način prikazana razlika između dojenja prvog i drugog deteta »