Komentari za tekst "Bebac: I majke koje ne mogu da doje su dobre majke!"

Komentara
169
Ostavite komentar
Mislim da propagiranje dojenja po svaku cenu u poslednjih dvadestak godina stvar pomodarstva. Kao sto se svakih dvadeset godina menjaju preporuke o cvrstoj hrani, na isti nacin se menjaju i preporuke o dojenju pa je moderno da i zene pusaci doje decu. Clanci u vezi sa dojenjem su prepuni romanticnih prica - dakle, beba eto tako sisa, i to je eto tako divno, pa vi eto tako dobijete ragade pa vas eto tako samo malo boli, pa nista. Ni glasa o mastitisu, zapusenim kanalima, bolu, nenanpredovanju bebe, frustraciji majke i deteta. Imam dvoje dece koje sam sa teskom mukom dojila 4-5 meseci i u poslednje tri godine nisam videla nijedan clanak koji ce majkama da olaksa prve mesece. Nijedan clanak koji realno predstavlja dojenje i sve probleme sa kojima cete se sigurno suociti. Nijedan clanak o tome kako formula moze da vam olaksa zivot u prvim mesecima dok se sasvim ne snadjete, jer ce vam omoguciti nekoliko sati sna. Nijedan prakticni savet majkama u vezi sa dohranom i pripremom formule, nijedan savet o tome sta raditi sa grudima ako beba uopste nece da sisa. I nije problem u pedijatrima koji vam preporucuju formulu. Problem je u onima koji to ne cine i ostavljaju vas na milost i nemilost propagandi i tradiciji.
Moja prica o dojenju je jedna od tih koja zasluzuje da bude ovde. Jer zaista sve je isto kao i kod drugih mama koje ne doje. Psihicki udar zbog teskog porodjaja nije toliko uticao na pojavu mleka-dobila sam ga drugi dan a ljubazne sestre u betaniji su mi pomagale da se izmuzem. Medjutim mi bebu nisu davali da dojim 5 dana zbog antibiotika koje je primao, tako da mleko i nije moglo puno da se stvara. Kad smo dosli kuci bila sam pod stalnim pritiskom i kontrolom svekrve da li dobro dojim i imam li dovoljno mleka, radim li ovo ili ono ispravno,tako da mi se mleko gubilo velikom brzinom. Pored svega nisam spavala ni u porodilistu a ni kuci jer, tamo sam brinula za bebu sta mu je,a kuci opet o bebi-samo da mu bude dobro. Izmorena, iscrpljena i SAMA (jer muz je pomagao mami a retko bio samnom-ne svojom krivicom) svaki dan sam plakala jer mleko prestaje. Primorana sam bila da dohranjujen bebu bez obzira sto sam se silno trudila da podojim bebu. Vukao je ali uzalud. Par kapi i kraj. E onda u savetovalistu na prvoj kontroli pedijatar mi kaze da je beba dobila kilogram i nakrpila me sto ga dohranjujem i zabranila mi to da radim. MORA DA SISA! Ja ostala bez teksta ali potrudila sam se da ga dojim. E zato sam ceo drugi mesec bila rob detetu i na svaki cmizdr ja mu turam siku u usta jer ne znam koliko pojede. Prosao je uspesno drugi mesec i opet je dobio kilogram. Ja se taman ohrabrila i dobila elan da cu uvek imati mleka za bebu kad ono desi se nesto sto me izvelo iz takta u sekundi. BEBA POCELA DA ODBIJA DA SIKI! Nece da vuce pa to ti je. Ima mleka a on pljuje siku. Ponudim mu vestak. Oce. Ponudim mu moje izmuzeno mleko opet nece dok ga ne ugrejem na toplo. Bem ti zivot. E pod dejstvom tog njegovog NECU DA SISAM JER ME MRZI DA VUCEM ili sta vec je razlog,meni sad mleko opet opada. Imam ga nocu kad bebac pod dejstvom sna jedino siki, i u toku dana 3 puta uspem da se izmuzem na pola od doze koja mu je potrebna,tako da mi vestak predstavlja stalnog druga! desi se cak da jedan dan nemam nista od mleka, aneki dan uspem da se izmuzem i do 150ml iz jedne sike. druga mi je zakazala u samom startu.
Eto,sta reci na moj slucaj?
Lekari znaju da kritikuju, a niko ne pita sta je konkretan problem i sto majka ne moze da doji svoju bebu.Ja konkretno nisam dojila svoje dete, jer sam posle 3 nedelje izgubila mleko.Moje dete sada ima 7 godina, zivo je ,zdravo i pravo i bez mog mleka!!
Pritom znam zene koje su od prvog dana svojim bebama davale kravlje mleko jer nisu imale sredstava za adaptirano, pa su i oni preziveli, i sada su vec zdrava i jaka deca.
KRIZA DRUGOG MJESECA
Moja cerkica ce uskoro napuniti 12 mjeseci. Sisa. Ali! Imali smo KRIZU DRUGOG MJESECA, o kojoj niko nista ne prica. Ona se javlja usled neprilagođenosti majčinog organizma za bebinim vecim potrebama za hranom.
Slucajno smo saznali kada smo pozvali prijateljicu djecijeg ljekara da nas posavjetuje koju formulu da damo bebi. Prije nego sto je bilo sta odgovorila rekla je vjerovatno nema u vecernjim satima... Tako je i bilo. I stvarno nije bilo lako tih 20 dana slusati bebu od 19h do 24 kako place i nece dohranu, ali uz uprugovu pomoc smo prebrodili krizu. Bilo je teško. isli smo u školu za trudnice, roditeljstvo...ali, niko ni rijeci nije progovorio o krizi drugog mjeseca. Na kraju se ispostavlja da vecina zena prekine sa podojem beba u drugom mjesecu. Molim Vas pišite o KRIZI DRUGOG MJESECA!
p.s. Meni sad treba savjet kako da odviknem bebu od sisanja, jer i sad je tesko jer grize, vezuje se za sisu sve više, a i ostalu hranu slabo prihvata i sve sto pojede mora da zavrsi sa sisanjem! SPASITE ME OD SISARA:)
I sama sam osecala veliki pritisak, pogotovo u pocetku, mleka je bilo malo, beba je slabo napredovala, sa svih strana je dolazilo samo "daj mu dohranu, daj mu dohranu" a jedino sto mozes da procitas je "nikako dohrana, iskljucivo dojenje". Ja sam uspela, uz zaista veliki trud, bebac ima 10 meseci i jos sisa, ali se slazem da treba pruziti mnogo vise podrske i utehe mamama koje ne doje zato sto je zaista jako tesko...
Nema mesta osudi majki koje ne doje bebe slucaju neceg ozbiljnijeg.Mada na neonatologiji majke cuvaju mleko izmazajuci se i po nekoliko meseci-USPESNO!Koriste se aventove pumpice i verovali ili ne veoma je jednostavno i uz malo upornosti cak i lako.Ne samo za mame koje ne mogu sa doje,vec i za one koje putuju ili rade .Najme, dokazano je da majcino mleko moze stajati i do 6 meseci u zamrzivacu a u frizideru 48h-tako da pumpe u ruke i na tri sata ima mleka za cetvoro,samo uporno!Licnim iskustvom za banku mleka Neonatologije i naravno za mog bebca citava dva meseca a nastavili sa dojenjem jos 14.Uz ogromnu zelju i ako je to prioritet moze se sve obaviti!Puno toplih pozdravcica od mame koja je uzivala u dojenju-Najcvrscoj vezi mame i bebe!cmok
Kako neka mama moze da osudjuje druge sto nisu uspele da doje svoje dete? To je mnogo ruzno. Meni nisu bebu donosili 4 dana na podoj jer sam imala upalu besiku i primale gentamicin. Grudi pune mleka,tvrde kao stena jer sestra nije htela 2 puta da mi pokaze kako da se izmlazavam. Kada smo dosli kuci i kada je beba pocela da sisa stvari su krenule na bolje. Ja sam plakala od bolova zbog ragada,cvorova u grudima ali sam bila uporna i istrpela sve zbog moje bebe. Pila sam mleko koje inace ne pijem. Pivo,bozu,jela sve za sta su mi rekli da poboljsava laktaciju ali je posle 2. meseca mleko jednostavno nestalo. I sada ce neka tamo meni da kaze kako sam losa majka. Bas me iznerviraju takvi komentari.
Htela bih samo da poručim svim budućim mamama, koje čitaju ovu raspravu, da se ne plaše dojenja. Nije to nuklearna fizika, iako ga u Srbiji tako predstavljaju. Žalosti me kad kroz ove priče vidim koliko su naše žene neinformisane o dojenju. Još je gore što ni od stručnih lica žena ne može da dobije valjani savet o dojenju i mahom su prepuštene same sebi. A, o babskim pričama, kojima se porodilje sa svih strana bombarduju iz najbolje namere, da i ne govorim.
Buduće mame, još tokom trudnoće naučite sve sto možete o dojenju. Zamolila bih i osoblje BEBCA da proširi odeljak sajta o dojenju. Da više žena ima prave informacije, više bi majki dojilo svoju decu.
Draga Jelena,potpuno se slažem sa Vama!Mi smo generalno jedan namučen narod a to se u porodici najviše oseća.Retki su oni koji u miru,spokoju i sa podrškom svojih familija podižu svoju decu.
Iscrpljujući porođaj,epiziotomije,bolne grudi,ragade,mastitisi,endometritisi i ostalo,nekako mi se sada čini da žene i preguraju ali atmosfera u kući.....To je nešto za šta još nije pronađen antibiotik i što ume da bude hroničan izvor stresa,nezadovoljstva i zdravstvenih problema.
Obradovao me je i komentar "miletransa"!Znači i da se tate trude,učestvuju..Sjajno!Zato drage mame ali i tate,pomažite se,čuvajte ljubav i mir u svojim domovima i sve će biti lakše.Čak i dojenje.Još jednom,puno pozdrava svima!
Ja ne zanm odakle poceti...Svaka cast bebcu na ovome,jer stvarno mislim da je vazno podrzati mame koje ne doje.prvenstveno zbog citave ofanzive u vezi dojenja i pritiska lekara,medija,okoline....Nisam uspela sve komentare da procitam,ali i ovo sto sam procitala bilo je dovoljno i slazem se sa svima.Razliciti su razlozi za flasicu,a jedno je sigurno nema mame koja svom bebcu ne zeli najbolje,al kad ne ide ne ide...Ja sam se porodila carskim rezom i u startu mi je mleko stiglo sa zakasnjenjem,a i prvorotka sam..Eto dva razloga...I bilo je muka,beba koja je krupna i koja vuce kao da ima 2 meseca,ragade,uzasni bolovi i trnjenje grudi po pola noci taman da nemam ni ono malo sna...Ipak uz strasnu volju smo pregurali sve,mada su me u startu neki savetovali da predjem na flasicu da je to iscrpljujuce i za mene i za bebu...Nisam odustala,jer grudi bi mi buknule od mleka,pa mi je tako spas bila muzilica.Bilo je dana kad sam se samo izmuzala i davala mu to cekajuci dok prodju ragade.Posle mesec i po sve je doslo na svoje,ali dojenje nije dugo trajalo,izdrzali smo puna 4 meseca.Sada Mateja rucka humanu,a sika mu jos po malo dobro dodje,malo kao uteha dok place a malo da posisa ovo sto ima i dok ima...Podrzavam sve majke koje imaju ovaj problem,jer znam kako je kad si na meti osude.Za neverovati je da i obicni ljudi,poznanici kad kazes da ne dojis vise imaju preke poglede i komentare od kojih ti bude muka pa dodjes u situaciju da krivis sebe...Zahvalnost bebcu,jer je tu uvek kad treba!!!
Imam dvoje dece i čekam treće,oboje dece dojila sam po tri meseca sa neverovatnim količinama mleka,ali svega tri meseca ,sa prvim detetom su mi govorili da nisam bila uporna,da sam brzo odustala,da je to krizni period,da su mi velike vrucine koje su naisle presekle mleko i pokvarile mu kvalitet itd,itd.Sa drugim prestajem da dojim posle tri meseca i nalazim se u indenticnoj situaciji i tada shvatam da je moj organizam takav i to je to,videcemo sta ce sada biti ali sam shvatila da je najbitnoje da smo na kraju dana svi zadovoljni i beba i mama bez obzira da li dojimo ili prehranjujemo decu
Ja sam svoj porodjaj podnosila veoma smireno i lako sve dok jednog trnutka doktor nije rekao da moram da se porodim pomocu vakuma,tog trenutka nisam znala nista o vakumu jedino da ce se pomocu njega moja beba roditi,ali kasnije sam cula da se zbog njega moja beba vodi kao"rizicna",ima cistu u glavi i kazu mi da ce proci al i dalje se jako bojim za svog sina,DA LI JE NEKO IMAO SLICNO ISKUSTO?medjutim rekli su da mu je i moje mleko pola leka,zato se zahvaljujem bogu svaki dan jer dojim sad ce jos malo biti 5 meseci,i nadam se dacu ga dojiti jos toliko.A svim mamama koje ne doje porucila bi da se ne osecaju losom majkom jer jeste majcino mleko nezamenljivo ali milioni dece su othranjena na dohrani pa i ja pa sta mi fali,al mamina ljubav je ta koju niko nemoze zameniti,zato glavu gore i volite svoju decu najvise na svetu!
Ja pripadam majkama koje nisu dojile svoje bebe jednostavno zato sto nisam imala mleka.
Najteze mi je bilo na pocetku jer moja Mia je bila beba koja je sve znala sta treba da radi .
Mene je cak pedijatar poslala u bolnicu sa dijagnozom da neznam da dojim dete , sto je za mene bio sok. Kada sam se pojavila na odeljenju sa bebom doktori su se smejali sto sam dosla jer moja beba nije bolesna nije joj tu mesto medju bolesnom decom. Pocela sam da je hranim na flasicu moja Mia sada ima 2.5 godine postala je lepa i napredna devojcica .Posle svih nedaca kroz koje smo prosle u pocetku ja sebe ne smatram losom niti manje vrednom mamom , sto moju devojcicu nisam dojila .
Mislim da cela ta propaganda nije uopste realna kada se zna u kakvom vremenu zivimo da postoji i ona druga strana medalje,a o njoj se ne govori .
Svaka majka zna da je najzdravije da bebu doji ali nekad je to prosto neizvodljivo.
A kada odete savetovaliste nijedan lekar ne posavetuje majku i da joj kaze lepu rec kao da nije nama dovoljno tesko to sto je u nasem slucaju priroda zakazala.
Ali zato drage mame glavu gore bezobzira sto mi moramo da nosimo hranu za bebu u torbama a ne u grudima mi smo isto tako vredne i pozrtvovane mame kao i one koje imaju tu srecu da mogu da doje svoje bebe.
Pazljivo sam procitala sve komentare koje ste ostavili i obogatila sebe za jos jedno iskustvo i razmisljanje.Moram da kazem da sam i ja ostavila komentar,skorasnji o preciznom objasnjenju hranjenja bebe na flasicu.Pa bih rekla jos nesto.
Mislim da je tacno da ponekad dojenje ide iz GLAVE.
A evo kako ja to objasnjavam.Svuda i stalno u novinama citamo da je Srbija tempirana bomba, da ljudi ovde pate od nevidjenog stresa i tako dalje.Mislim da opustanje zena zarad pozitivnog ishoda u dojenju pocinje jos u trudnoci i u porodicnim prilikama, gde se podrazumeva apsolutna podrska svih clanova porodice, pocev od muza preko roditelja i svekra i svekrve.Pa tek na kraju se moze uzeti u obzir sve ono sto nas ceka u bolnici.Jer ako nas kod kuce ceka isto ono sto i u bolnici a nama mleko nije nadoslo,i sve ostale pocetne komplikacije, pa kako i da nam nadodje.Ja sam, recimo, a znam i mnoge zene, jedna je cak postavila svoju pricu o tome ovde, imala jako lepo placen honorarni posao(nisu me uzeli za stalno naravno ne mojom krivicom) i kad sam ostala trudna dobila sam otkaz, odnosno neplaceno, pa kad se smislim sa JASLICAMA da se vratim.Od reci do reci.Moj muz radi po ceo dan za platu kojom jedva izlazimo na kraj, pa mi je jos samo adaptirano mleko falilo.Inace nasa porodica, moja i njegova nemaju sluha da nam bilo sta pomognu i pored mogucnosti ,i mi smo podstanari ,i trenutno bez obzira na zimu,opet cemo morati da pakujemo kofere (novim gazdama ne odgovara nase prosirenje porodice, valjda ga sramota da nam digne kiriju) Ovo nije samo moja prica, neverovatn je broj parova koji imaju potpuno isti problem!Hocu da kazem, da ljudi , narcito zene, na kojima je svo breme majcinstva pomesano sa bremenom prezivljvanja trpe jako veliki pritisak PRVO u svojoj porodici, zbog komplikovanih odnosa, zatim drustva i ove bede koja se nad svima nama nadvila.Nekad su zene imale jasnu ulogu i ljudi su ziveli u domacinstvima i svako je znao svoj posao.Ne kazem da je to dobar obrazac, niti on vise postoji.Ali menja se vreme,menjaju se prilike, menjaju se i zene i sam odnos prema njima.Sve ove zene koje su pisale o velikoj zelji da doje a nisu uspele, verovatno,neke su svesne neke mozda ne, imaju mnogo vecih problema u realnom zivotu sa kojima se cak i u trenutku postporodjaja suocavaju.Zaista mislim da u trenutku tako velikog dogadjaja za sve , radjanja deteta , treba biti na zenskoj strani,i treba se potruditi da se zeni obezbedi iskljucivo to da u prvim danima misli samo na sebe i bepca.Uostalom , mislim da svaku zenu pojedinacno treba osluskivati, jer smo sve lude kad se porodimo, zbog tih hormona, pa im onda pruziti ono sto ocekuju, jer nisu to ne znam kakva ocekivanja.Pricati o tome u javnosti i edukovati javnost, praviti mozda neke radionice gde bi dolazili svi clanovi porodice,vise pricati o postporodjajnom sindromu i baby bluesu,koji nastupa u prvih 40 dana itd. Mislim da je sa uspesnim dojenjem sve povezano, ako ima deset karika, porodica, brak, posao, egzistencija, tezina porodjaja, tezina oporavka itd......ako bilo koja ne stima, problem se javlja u glavi .A ZAMISLITE PRITISAK DA NI JEDNA NE STIMA, sto je u velikoj vecini slucaj.Svi pominju to iz GLAVE, a nikad se neko nije zapitao a zasto.Mislim da nekad i prevelika zelja i stres koje stvara drustvo jer osudjuje majke koje ne doje uticu na to da mleko nikad ne nadodje.Nama majkama je ostalo da izborimo jos dve bitke.Prva je da oprostimo sebi, a i okolini, u slucaju da mislimo da nismo sve pokusale, a zbog okoline skoro uvek i mislimo.Druga je da nasoj deci kada postanu rodjitelji pruzimo svu podrsku ovoga sveta.Uostalom kad jako zelte da ostanete trudni NE IDE vam, zasto ne bi bio slucaj i sa dojenjem.Ne bi bilo lose angazovati i neke psihologe da razmisle o ovoj temi.....Pozdrav za sve!
Možda ja kao muškarac nisam kompetentan da se uključim u ovu diskusiju, ali hoću da iznesem svoje mišljenje o ovoj temi. Moja supruga je imala tu sreću da se porodi u zemlji u kojoj ne morate nikome da "tutnete" koverat da bi vam pomogli. Supruga je imala GVOZDENU volju da doji našu devojčicu i samo zahvaljujući tome i zaista fenomenalnoj ekipi iz porodilišta je u tome uspela. Naravno, bilo je problema kao što su ragade, prepune grudi i beba koja neće da sisa, ali je Bogu hvala to uspešno prevaziđeno. Da ipak ne bude sve ružičasto pobrinula se doktorka na "pregledu br. 3". Tako se ovde zove prvi pregled van bolnice na koji dete ide sa mesec dana. Rekla nam je da nam je ćerkica malo napredovala i da bi trebalo razmisliti o dohrani. Preporučila nam je formulu određene firme, koja gle čuda, daje poklon svakom deteu koje dođe kod te doktorke. Naravno, nismo hteli ni da čujemo, pa smo konsultovali drugu doktorku. Rekla nam je da naše dete jeste malo manje napredovalo, ali da je daleko od toga da joj treba dohrana. Jednostavno, nasoj princezi tih dana nije trebalo puno hrane, nije bila raspoložena da jede. Nastupio je period kada je supruga (uz pomoć patronažne sestre koju plaća osiguranje) bukvalno JURILA nasu devojčicu ne bi li joj tunula dojku u usta i ne bili ona malo jela. Hvala Bogu, ti problemi su trajali nekoliko dana, i do šestog meseci je beba bila samo na maminom mleku.
Na žalost, mislim da se svaka pporodilja u Srbiji pre porođaja pomiri sa tim da joj "sleduje" mastitis posle porođaja, i da samo ako plati ("jer se tako valja") imati tretman dostojan ljudskog bića. Strašno je što se "pomoć sestre u dojenju" svodi da vikanje sa hodnika "Masiraj, masiraj..." (prvo iskustvo nekoliko porodilja). Nažalost, opet se svodi na oni famoznu reč KORUPCIJA bez koje više u Srbiji ni novine ne mogu da se kupe.
I za kraj, PUNA PODRŠKA SVIM MAMAMA (I TATAMA, NARAVNO) KOJE ISKRENO I BEZGRANIČNO VOLE SVOJU DEČICU, BEZ OBZIRA DA LI DOJE ILI NE. NEKA SU NAMA NAŠA DEČICA ŽIVA I ZDRAVA, A MI "MATORI" ĆEMO LAKO. Uostalom, možda mi neka od mama sa foruma postane prija za 25-30 godina :-)
Pre svega da zahvalim Bebcu jer je pokrenuo divnu inicijativu da se mi sve (a vidim ima nas dosta) sa manje vise slicnim problemima, bolje osecamo.Ja takodje pripadam grupi zena koje nisu dojile svoje dete.Dojila sam samo mesec i po dana uz prehranu od samog strata,jos u bolnici naravno,jer nemaju sve bolnice baby friend program.Sve vreme je bio cilj povecavati majcino mleko a ukidati dohranu.I to zaista zvuci vrlo logicno,teoretski.Placali smo sestru za laktaciju koja je dolazila i apsolutno mi sve pomagala i ne mogu reci da nisam bila obavestena i da nisam imala pomoc.Iz nekog razloga nije islo! Meni mleko nikada zapravo nije ni nadoslo, 0d 10 do 30 grama je bio moj vrhunac.Posle posete savetovalistu konstatovano je da moja beba nije dovoljno napredovala i pored dohrane, i da joj se hitno poveca doza mleka.Nikada nije nadoknadila svoje nenapredovanje iz prvog meseca.Mene ustvari nije grizla savest sto nisam mogla da je dojim, jer sam sve od sebe dala da do toga dodje, i maltretirala i sebe i nju.Grizla bi me savest da sam se predala ili nista nisam ucinila da je uopste dojim.Majke su neke vec navele ,sve radimo isto, pa cu ukratko ponoviti, jela sam slaninu, pila pivo,caj za dojilje, relaksirala se,toboz da se opustim, izmuzala na svaka tri sata nocu dok beba spava,posto je bila lenja ,pribegavala svim zivim tehnikama da je animiram da sisa.....i jos sam nesto sigurno propustila.Najvise me je grizla savest , kako sam mogla da maltretiram bebu od rodjenja do 6 nedelje zivota i da joj ne dajem da jede koliko hoce dohrane da bi ona kao bila gladna ili ne dovoljno sita pa da bi , isto tako kao izvukla moje mleko.Jer je u ovome racunica.Novorodjene bebe jedu oko 90 grama na svaka tri sata, ti joj das da siki (kad se kasnije dok ona spava izmuzes vidis koliko mleka imas) i posto sam ja imala 30 grama, znaci kad sisa posisa kao tih tvojih 30 grama i onda joj das dohranu od 60.Stim sto majke koje doje nemaju pojma koliko im deca pojedu, nekad jedu manje nekad vise, sve dok se ne uobroce sama .Sa adptiranim mlekom je drugacije, u startu postoje tabele,pravila, granice, koje ti knjiski postavljaju strucna lica, da bi ti na kraju uspesno dojila.Tako da uvek moras prvo da je podojis pa tek onda prehranis.E onda se desi da je ona gladna posle 2 sata, a tebi nema ni kapi mleka, ni onih 10 grama, jer jednostavno nema, pa joj das malo siku, i onda proracunatu dohranu, i ona zavrsi gladna! ima raznih situacija, sve je kao vrzino kolo! E sad, dohrana se pravi od sveze prokuvane vode , i na 50 stepeni ohladjene pa promuckane sa mericama adaptiranog mleka, u predhodno sterilisanoj flasici, koja se sterilise tako sto se prokuva (pisem sve ovo da bi majke koje doje,i nemaju razumevanja za nas koje ne dojimo, shvatile nase svakodnevne rituale).E onda ti to mleko napravis da bude malo toplije, jer ce beba dok sisa dojku,verovatno dugo jesti, pa da se ne ohladi.Ja nisam imala pomoc i ko da mi to uradi. Po savetu strucnjaka, ja sam na svaka tri sata prvo podojila pa prehranjivala moje dete, radila sam tacno sta su mi govorili, mleka nije bilo , jedan dan ona je placno vukla, i nije nista izvukla jer je mleko samo stalo.To se desilo dve nedelje posle prvog odlaska u savetovaliste.Niti se moja doza povecavala, niti bilo sta cemu me je ucila sestra za laktaciju.Na kraju mi je rekla :"Ma kad ne doji mama, ne doji ni cerka"(moja majka takodje nije imala mleka)Ja sam je pitala, :"A zasto svi kazu da svaka zena moze da doji?". A ona meni:"Pa da povecamo procenat dojilja i da zenama damo motiv da pokusaju iako ne ide u stratu?"Pitala sam je :"Pa jel ja treba jos da pokusavam,do kad,da probam opet nekako da izazovem mleko, sta da radim? ona mi kaze:"Ma ne , bre ti nemas mleka, i to nije nista sta ti imas, to joj nista ne znaci. Inace ova sestra , jako prijatna i profesionalna je vrsni strucnjak, i zena koja drzi predavanja o dojenju i ishrani beba itdJedini je problem sto ona ovo javno NIKAD ne bi rekla, valjda im brane!.Izvinjavam se ako davim, ili je moj post predugacak , ali moram ovo da kazem jer mi je lakse.Moje noci su bile ovakve.Beba se budila oko 2, ja se probudim pola sata ranije da bi sve pripremila, mart mesec hladno, neispavana ,katasrofa.Pa onda prokuvavanje, pravljnje, hladjenje.Nekad se ona probudi ranije pa vristi po pola sta jer ja nisam stigla sve da napravim, dva puta mi se desilo ne zatvorim dobro flasicu pa sve prospem, agonija, pa opet ispocetka a ona place.ITD.........najkrivlje mi je sto neke majke koje doje i ljudi uopste misle da mi necemo da dojimo, jer nam LAKSE da damo flasicu.Neko je napisao, da tutnemo baki a mi sa drugaricom na kafu ili spavamo dok nam muz hrani bebu.Moju bebu je mozda pet puta za 9 meseci nahranila moja mama, jer ne zivimo u istom gradu, tata naravno uvek, kad je mogao, jer radi apsolutno ceo dan.Ni jednom nisam izasla sa muzem odkad se rodila, jer nemamo ko da nam je cuva.Tek kad je pocela da spava celu noc i ima isti ritam, ja sam se opustila sa tim drugaricama, dok je muz cuva.Moja sestra koja doji ,izmuze se uvece ,da mami svoje mleko da ga malo podgreje ili ga stavi na radijator i ode u zivot.Kad joj se beba probudi u sred noci, cusne muza da je prebaci u krevet, spava dok doji, i tako ostanu do ujutru.Ja stvarno ne znam kome je lakse!
Meni stvarno nije! I

PUNA PODRSKA MAJKAMA KOJE NE DOJE I BEBCU NA INICIJATIVI!
Jelena, hvala ti na ovom postu. Znacilo mi je da procitam tvoje iskustvo.
Kroz istu agoniju sam prosla. Pokusavala sam da povecam mleko tako sto sam se izmlazala ali nije doslo do povecanja. Iz nekog razloga je refleks otpustanja bio spor i uprkos masazi i toplim oblogama, pumpicom sam redovno izmlazala samo 10, 20 ml na jednoj dojci bilo da je posle podoja ili kad sam preskocila podoj kad sam htela da proverim kakvo je stanje pre nego sto beba siki. Ovako je izgledao moj dan: Prvo sam budila uspavanu bebu od zutice koja je mogla da spava bez da jede. Redovno smo bebu ,,stipkali'' masirali stopala, tusirali da bi uopste mogao da jede barem flasicu, jer je bila vrucina, a on bio bas zut i nejak. Dojku je doslovno drzao tako labavo, uopste dete nije imalo snage da stvori vakuum koji je znao stvoriti 2. dana pre nego sto je nastala zutica. Znaci, prvo budjenje, podoj na obe dojke po 20 minuta(prema savetu 4 patronazne sestre), zatim samo 30 ml AD ako i dalje place. Nosenje 10 minuta jer je cesto bljuckao, vodili smo ga kod lekara jer je izlazilo na nos, nekad nije dolazio do daha. Zbog svega toga sam se budila na svaki sum kad uhvatim vremena da spavam iz straha da ne aspirira sadrzaj. Zatim izmlazanje koje je uvek trajalo bar pola sata jer je slabo islo mleko. Kad se sve sabere, meni nije jasno kako sam ista postizala. A gde su obroci, cajevi za dojilje koje sam pila, koza mi se iziritirala od pumpice, sterilisanje flasica, pumpice, javili se grcici-nosenje, kupanje, pranje vesa. Nije sikio kako treba od 3. dana rodjenja do 20. dana od zutice, samo bi se uspavao na siki. Da ne pricam da sam imala obilno krvarenje (ruptura vagine) i jos milion nekih stvari se izdesavalo u medjuvremenu. Pomoc skoro da nisam imala, muz se vratio na posao i ja na kraju nisam spavala ni 3h ukupno (secam se da sam sabirala koliko sam spavala, tipa 20 min pa 1h pa 30h....) Beba pored dojenja i AD od 30ml posle 15 dana nije povratio porodjajnu tezinu sto znaci da nije sikio skoro nista. Osecaj ,,nadolazenja'' mleka nisam imala uopste, prve kapi su bile providne, nije bilo odmah zuto, i pojavile su se 3. dan posle porodjaja, a osecaj punoce grudi kako zene opisuju uopste nisam imala, samo sam jednom blago osetila da su mi grudi za nijasnu bujnije kad sam preskocila 2 podoja da bih se naspavala prema savetu patronazne sestre jer je videla da sam kao zombi i da se nesto cudno desava. Ovaj proces je dugo trajao dok nisam shvatila da sam toliko iscrpljena da sam zanosila u hodu i shvatila sam da je zarad bebine i moje sigurnosti najbolje da se vec jednom naspavam i da samo dojim bez izmlazanja jer nisam uspevala mnogo da izvuem. Kad je beba ojacala otp. posle mesec dana, fino je drzao i vukao, stvorio je vakuum, videla sam kako izgleda kad beba fino vuce ali me je cupao i mnogo plakao jer je za njega bilo presporo i premalo mleka. Dete je naviklo odavno na flasicu.
Informisala sam se o dojenju pre porodjaja, imala sam kod sebe lanolin, naucila sta je kolostrum, prelazno mleko, da beba obuhvati sto veci deo areole,... svi redom oko mene pricaju o mastitisu, mama, svekrva, citam clanke kako sve zene mogu da doje, a mene zadesilo nesto sto nisam ocekivala, ma ni sanjala. E sad, posle bitke svi generali, da li je trebalo da se poradjam u privatnom porodilistu i da dobijem bolji tretman na samom pocetku, da li je trebalo da angazujem drugu savetnicu za dojenje, a ne patronaznu sestru (fine su, ali trube istu pricu, ne udubljuju se u problem manjka mleka). Da li je mozda po sredi neka bolest koju imam pa je beba odbijala da siki,... milion nekih kombinacija.
Znam da sam se trudila i dala sve od sebe i da sam se naspavala da ne bih ispustila dete u trenutku umora i iscrpljenosti jer je bilo fizicki neizvodljivo da se sve postigne. Tako da mame koje dojite ne osudjujte, niste bile u tudjoj kozi, pitanje je da li biste se same snasle u svakoj situaciji.
PUNA PODRSKA SVIM MAMAMA bez obzira da li doje ili ne doje. Treba da se medjusobno podrzavamo, vazno je da je mama srecna jer samo tako moze svojoj bebi da pruzi ljubav koja je najvaznija za razvoj deteta.
E da sam pročitala ovaj tekst par meseci ranije,sigurno bih se osećala malo bolje...Još uvek pobesnim u sebi kada se setim koliko sam zapravo kratko dojila našu devojčicu,jedva mesec i po dana.Iako ona sjajno napreduje na Aptamilu,kao po knjizi,i dalje imam taj odvratni osećaj krivice kada se pokrene priča o dojenju.
Iskoristiću ovu priliku da napišem naše iskustvo i malo duži komentar jer smatram da sam,kao i sve vi ne sumnjam,dala celu sebe svojoj maloj porodici a od strane "stručnjaka"vrlo često naišlia sam uglavnom na osujećivanje.Sve je naravno počelo još u porodilištu.Nakon porođaja,umesto jednog profesionalnog odnosa ako ništa drugo,jer više zaista nisam očekivala,susrela sam se sa neviđenim bezobrazlukom osoblja koje kao da se istresalo na nama,novim mamama.Da ne širim suviše,sreća i snaga koju samo mi majke poznajemo,pomogla mi je da skrenem misli sa svega što me je okruživalo tih par dana,mislila sam samo na moje lepo dete i bila presrećna i prezahvalna što nas dve nismo imale ama baš nikakvih problema sa hranjenjem.Imala sam mleka od samog početka za dve bebe,naša mezimica je odmah prihvatila moje grudi,jela je odlično i odmah smo spontano uhvatile ritam dojenja na tačno tri sata,a mleko je samo nadolazilo...Nisam imala problema ni sa mastitisom ni sa upornim arkadama.Beba je dovoljno jela,zaspivala mi na grudima a muž i ja smo bili ponosni što nam prvi dani kod kuće tako uigrano prolaze iako smo mladi,tek prvi put postali roditelji.
Ali,naša idila je ubrzo završena.Ti isti ljudi koji su optuživali majke koje su ležale sa mnom u porodilištu,kako su razmažene,kako ne žele da doje svoje bebe,požurili su da me otpuste,uopšte nisu dali nikakav značaj groznici koja mi se javila druge noći nakon porođaja,mom bledilu,velikoj iscrpljenosti i činjenici da se ne oporavljam na isti način kao i druge mame.To što je za mene kontrolni pregled pred otpust bio toliko bolan da sam skoro zaplakala,za njih je značilo da sam samo još jedna razmažena porodilja.Sve se na kraju završilo tako što sam se ubrzo po otpustu vratila u bolnicu praktično pred sepsom.Zadržana sam,lečena jakim lekovima zbog kojih i nedelju dana po povratku mojoj porodici,nisam mogla da nastavim sa dojenjem.Kada je to konačno bilo moguće,našoj devojčici,koja je i na samom rođenju bila krupna beba i imala je fin apetit,bilo je potrebno više mleka nego što sam ja u tom momentu mogla da joj pružim.Upali smo u haos njenog kenkanja,moje narvoze,mog izmaltretiranog i bolnog tela,dohranjivanja,prvih grčeva......Mleka je bilo sve manje i posle mesec dana borbe i opterećenosti time da li ću moći da dojim ili ne,potpuno je nestalo.
Poštovane mame,nema mesta panici!Ne budite opterećene količinom mleka koju imate,odnosno nemate.Najvažnije je da ne budete pod pritiskom jer i mleko teče iz glave.Ako vam i nestane mleka,nije strašno!!Još pre dvadeset godina adaptirana mleka su bila dovoljno dobra da na njima odrastu zdrava,lepa i normalna deca,a tek sad!!!I ne dozvolite da vas bilo ko osuđuje ili optužuje.Tek kada sam počela da dojim,spoznala sam da i nije tako lako i bajkovito kako ga svuda opisuju.Zato,poštujte sebe,imajte vere u sebe i svoje telo i okružite se ljudima koji će vam pomoći i pružiti bezrezervnu podršku.
Na žalost;naš medicinski kadar je vrlo često jako primitivan,priučen,neprofesionalan,opterećen sopstvenim problemima i zbog toga neoprostivo sebičan i bahat.
Ne verujem da će se ubrzo stvari promeniti.Naučila sam da u lekare ne gledam kao u bogove a doprineću promenama tako što ću dati sve od sebe da jednog dana ne budem kao oni.
Puno pozdrava i podrške!
Smatram da su se u tim tekstovima pronasle potpuno pogesne majke! Svi znamo za one zene koje ne zele da doje jer ce grudi da im se upropaste, ne zele takvu obavezu, da se dete vezuje za njih i slicne fiks ideje i smatram da se tekstovi odnose na takav tip zena. A sasvim je nesto drugo kad imate neke stvarno dobre razloge kao sto ste sve napisale. A sto se tice edukacije u samim porodilistima tacno je da niko ne obraca mnogo paznje na to. Ja sam dosla kuci sa mastitisom, a obzirom da imam STRASNO male grudi, skoro da ih nemam, mozete da zamislite gde se taj mastitis smestio i kako sam razbijala te grudve! Da nije bilo vezbi u domu zdravlja za vreme trudnoce i patronazne sestre Nevene koja me je svaki dan obilazila i puno mi pomogla ne znam kako bih istrajala u dojenju.Nakon samo cetiri dana sve je postalo normalno i dojenje je postalo moj antidepresiv. U pocetku sam je malo dohranjivala jer nije joj bilo dovoljno ali sam bila uporna i disciplinovana u smislu ishrane, higijene, masaze grudi sto ne bi trebalo nikome da bude tesko. Dojila sam 13 meseci. Mozda sam imala srece sa patronaznom sestrom, ali vezbe za trudnice na kojima mnogo moze da se nauci, rekla bih skoro sve, mogu da posecuju SVE zene i pripreme se za sve sto ih ceka. Ne mogu da verujem da neka zena u danasnje vreme moze da dozvoli da se ne uputi u jednu tako bitnu stavku!!! Danas imate na hiljade tekstova koji opisuju do detalja kako dojiti pa cak i sa video snimcima! Jeste da se u vecini porodilista ne trude mnogo da nas edukuju, ali i od nas samih dosta zavisi! Ponavljam jedno je kad imate opravdane razloge, ali neznanje...
Moju bebicu hranim i formulom i adaptiranim mlekom od pocetka na preporuku pedijatra. Intenzivnije sam je dojila prva dva meseca, a potom je zaista ojacala i vise nije htela da sisa budna, vec samo kada je u polusnu. Pitala sam se povremeno da li je korist od sisanja veca od placa koju je izazivalo dojenje u budnom stanju, pa sam stoga presla na dojenje u polusnu. Samo hocu da kazem da postoji medju svima nama mnogo onih koji su porasli samo na majcinom mleku a to im nije mnogo pomoglo u bolestima, inteligenciji itd. Takodje, sva ova upornost sa moje strane nastala je iz zelje da uzivamo u zajednickom kontaktu, a priznajem i kao posledica pritiska okoline. Da li je to ok ne znam ni sama, ali jos uvek je dojim koliko mogu i kada hoce, pod uslovom da tada ne place.
Vratite se nazad na tekst
Ostavite komentar


Pogledajte kako se babice obučavaju za porođaj pomoću lutaka »
Roditelji novorođenčadi dobiće 30 besplatnih karata koje će važiti za sve zone parkiranja »
Proverite kada se jaje uvodi u ishranu mališana i na koji način »
U videu je na duhovit način prikazana razlika između dojenja prvog i drugog deteta »