Petra:)

Član
  • Broj odgovora

    1
  • Priključio/la se

  • Poslednja poseta


o članu/ici Petra:)

Informacije o profilu

  • Pol muški

Aktivnosti člana/članice Petra:)

  1. Petra:) je dodao/la post u temi Sve o porođaju carskim rezom   

    Drage mame,sadasnje i buduce
    Porodila sam se pre manje od 3 nedelje, tako da zelim da podelim svoje iskustvo dok su emocije jos "sveze", da ukoliko (ne daj Boze) i neka od vas bude imala komplikacije kao i ja,da zna da ce i to proci.
    Rodila sam dva decaka carskim rezom koji nije bio planiran,jer su obe bebice prednjacile glavicom do par dana pred porodjaj. Bila sam u bolnici par dana pre porodjaja, porodila se u 38.nedelji. Sve je krenulo skolski- oko ponoci je pukao vodenjak, u roku od pola sata su krenule blage kontrakcije koje su postajale sve jace i cesce tako da sam odmah krenula u salu. Otvarala sam se polako, bolovi su postali bas jaki tek pred zoru. Sve vreme sam imala napone i jezive bolove, ali sam se trudila da ostanem pribrana i ne trosim snagu na urlikanje koje po meni i ne pomaze jer vas boli pa boli-samo gubite snagu i glas. Pomno sam slusala savete babica i doktora koji su bili tu (bar tako mislim da je bilo  ) i verujem da je to pomoglo da "ne puknem" dole jer verujte,uz carski rez mislim da bi jos rana bila apsolutno nepotrebna!
    Porodjaj je trajao do podneva i na kraju sam prebacena na carski,jer se jedna beba poprecila i nikako nisu mogli da izadju. Bolovi su zaista jezivi, jer su predugo trajali i bila sam potpuno iscrpljena, mislim da svakako ne bih imala snage da ih rodim sve i da su se okrenuli kako treba! Ali srecom anestezija brzo deluje!
    Decaci su bili neuobicajeno krupni-3300 i 3400. Ja sam celu trudnocu bila vitka,posle izlaska iz bolnice imala sam kg koliko i pre trudnoce,a u trudnoci sam se ugojila 24kg.
    Posle carskog sve je bilo ok,sutradan ujutru sam ustala da se umijem uz pomoc sestara. Nije lako ali bolovi su vise nalik presecanju u dnu stomaka, ali nisu jaki, rana je neprimetna i jako brzo zarasta, posle 7 dana smo vadili konce.
    Komlikacije su bile prilicne, objasnili su mi da je to zbog velicine beba. Naime,prvo povracanje od anestezije koje je zaista naporno i tesko jer zbog rane ne mozete lako da kasljete ili povracate. Creva mi nisu radila, svi gasovi su se skupljali tako da se naduvao kao da sam opet trudna. To je trajalo 3 dana sto je, verujte mi,vecnost. Mislila sam da nikad necu ustati sa kreveta. Posle brojnih klizmi i svakojakih pomagala to je nekako profunkcionisalo. Kada sam dosla kuci opet sam imala problem sa zatvorom i gasovima, koristila sam glicerinske cepice koji su mi pomogli. Posle par dana dijete, bez soli, bez hleba, teske hrane,samo lagana supica, keks, pirinac, polako se sve vracalo u normalu. I dalje pazim na ishranu, ali sada je svakim danom sve bolje.
    Moj savet je- strpljenje, ne ocajavati, slusati savete lekara i babica.
    Zelim vam svu srecu na porodjaju, muke ostaju u ruznom secanju, ali sve prodje i deluje kao da je bilo daaaaavno, a bebice su tu da skrenu misli sa tih losih dana.
    Veliki pozdrav!